Ne kinjite ljude samo zato što ih ne razumijete

Vjerovatno se svakog dana susretnete sa nekim ko je stidljiv. Bilo da je u pitanju djevojka koja radi u prodavnici, neko ko vježba u istoj grupi sa vama, koleginica ili kolega sa posla... "Više od 40 odsto ljudi je stidljivo", kaže dr Bernardo Karduči, psiholog i direktor Instituta za istraživanje stidljivosti Univerziteta Indijane u Blumingtonu.

"Ali, često se dešava i da stidljivost pomješamo sa nečim sasvim drugim."

Pošto stidljivost nije nešto što je sasvim očigledno, morate biti uljudni i pažljivi da ne biste nekoga ko je stidljiv nenamjerno uvrijedili.

Evo šta bi stidljive osobe voljele da nikad više ne moraju da čuju:

"Baš si tiha (tih)"

Stidljivi ljudi vrlo često imaju mnogo toga pametnog da kažu, jednom kad ih upoznate, ali ako ih "prozivate" zato što se ne uključuju u konverzaciju istog trenutka kad je ona započela, malo je vjerovatno da ćete to ikada čuti. "Još se sasvim živo sjećam kako su me 'prozivali' što ne pričam mnogo u trenutku kad sam zaista davala sve od sebe da se uklopim u neko društvo, prije 25 godina. Bila sam prestravljena, i pričala sam još manje posle toga", sjeća se Ejmi Bil, koja se cijelog života bori sa stidljivošću.

"Ljudi bi prosto trebalo da shvate da razgovor sa nekim koga ne poznajete nije svima 'mačji kašalj'. Imate samo jednu priliku da ostavite dobar prvi utisak, a stidljiva osoba je kao knjiga za koju shvatite da je sjajna tek kad pročitate prvih nekoliko poglavlja. Znate, ona koja vam je djelovala neubedljivo, a kad ste je pročitali shvatili ste da je među najboljima koje ste ikada čitali", objašnjava ona.

"Nisi baš ljubazan (ljubazna)"

"Stidljivi ljudi žele da se druže i da razgovaraju sa drugima, samo ne znaju kako", objašnjava dr Karduči. "To je najtužnije kod stidljivosti - spriječava vas u onome što želite."

Ako imate utisak da neko koga ste tek upoznali u nekom širem društvu nije naročito ljubazan, pokušajte da popričate sa njim "jedan na jedan", predlaže on. "Pogađa me kad ljudi misle da sam uzdržana i neprijateljski nastrojena, jer to prosto nije istina. Samo se bolje snalazim kad razgovaram sa jednom osobom, nego sa većim društvom", iskrena je Ronda Voterhaus, koja se takođe zbog stidljivosti teže snalazi u društvu.

"Da li razumiješ šta govorim"

Stidljivi ljudi nemaju problema sa razumijevanjem bilo čega. Samo su - stidljivi. "Teško mi pada to što ljudi, zbog moje stidljivosti, automatski pretpostavljaju da nisam inteligentna", dodaje ona.

Stidljivi ljudi često imaju mnogo toga da kažu, ali prosto ne vole javna istupanja. "Ponekad se, recimo, uopšte ne slažem sa nekim, ali prosto ne želim da se svađam, i zato ne ulazim u raspravu. To može da se uporedi sa onim kad nekome ko je vrlo tužan i loše raspoložen neko ko ga uopšte ne poznaje 'naredi' da se nasmiješi. Molim vas, nemojte nas tjerati da pričamo."

"Gledaj me u oči"

Stidljivim osobama teško je da uspostave kontakt očima. "Svjesna sam da nisam dobra u tome, ali osjećam se još gore kad neko glasno skrene pažnju na to insistirajući da ga gledam u oči", iskrena je Anđelika Venegas, koja takođe daje sve od sebe da pobedi svoju stidljivost.

Ako vam smeta što vas neko s kim razgovarate ne gleda u oči, sačekajte trenutak da ostanete nasamo sa tom osobom i kažite da ste primjetili da izbjegava kontakt očima, i pitajte je zašto je to tako. Nemojte joj na to skrenuti pažnju i "poslati je u ćošak" pred svima.

"Samo idi tamo i popričaj sa njom (sa njim)"

Ovo ljudi često kažu iz najbolje namjere, ali kad je neko stidljiv, to je isto kao da ste mu rekli "aj' skokni malo na Mjesec, pa se vrati". "Kad nekome predložite da uradi nešto za šta nije spreman, čak i ako to uradite iz najbolje namjere, samo mu otežavate situaciju, i činite da se osjeća još gore", objašnjava dr Karduči.

Šta biste mogli da uradite? Pokušajte da pomognete tako što ćete svog stidljivog prijatelja predstaviti djevojci koja mu se dopada, praveći duži uvod: "Hteo bih da te upoznam sa Anom, ona takođe voli... (šta god da je to što voli)", na primjer.

"Pričaj malo glasnije"

Ovim direktno potkopavate samopouzdanje stidljivih ljudi. Radi se o tome da niko od nas ne može realno da sagleda koliko glasno priča, i da svakome od nas sopstveni glas zvuči "normalno". Ako zaista ne možete da čujete šta vam neko govori, kažite to na pristojan i ljubazan način, koji stidljivu osobu neće dodatno uznemiriti: "strašna je buka ovdje, možeš li molim te da pričaš malo glasnije, jako je interesantno to što govoriš" je svakako bolji način, od "pričaj glasnije".

"Prerašćeš to"

Kad bi samo bilo toliko jednostavno... Iako se stidljivost često pojavljuje već u detinjstvu, ona neće prosto izblijedjeti kako godine budu prolazile. "U najvećem broju slučajeva, stidljivost ne prolazi sa odrastanjem. Ljudi samo nauče, uz veliki trud i mentalne napore da se sa njom nose nešto bolje nego u detinjstvu", kaže dr Karduči, prenosi mondo.

( Vijesti online )