Izdajnici i veleizdajnici

Gospodin Đukanović, lider Demokratske partije socijalista je prije dva dana izjavio: "Žalosno je da su pojedine partije koje su voljele da sebe proglašavaju jedinim zastupnicima crnogorskih interesa, te partije, odnosno ljudi koji su danas u tim partijama, mislim prije svega na SDP i URA, danas na strani izdajnika i daju im najveću potporu. Oni ne mogu da dokažu vlastitu veličinu koju su zamislili, a onda, povrijeđene sujete, skloni su i na vjerolomstva kakva su napravili, da sa Frontom čine nešto najnemoralnije u novijoj političkoj i ukupnoj istoriji Crne Gore. Oni svima nama duguju odgovor na jedno pitanje: Otkud vi na strani izdajnika?“

Iz Đukanovićeve izjave jasno slijedi da on cjelokupnu političku opoziciju dijeli u dvije grupe. Prvu grupu čine vječiti izdajnici; dakle oni koji su od 1990, preko referenduma 2006, pa do danas neprekidno bili protiv samostalne Crne Gore. Drugu grupu čine SDP i URA, dakle ljudi koji su od 1990. i na referendumu bili za samostalnu Crnu Goru, ali su nedavno sa strane patriota prešli na stranu izdajnika i postali saučesnici izdaje.

Đukanović svima nama duguje odgovor na pitanje - gdje su on i DPS u ovakvoj potpuno neprihvatljivoj podjeli Crne Gore na izdajnike i patriote. Ljudi koji kao ja dobro pamte tragediju koja je počela 1990. znaju da su, u okviru ovakve crno-bijele podjele, Đukanović i DPS prvo bili izdajnici, pa su onda izdali izdajnike i prešli na stranu patriota. Dakle, da je dosljedno razvio svoju „analizu“, gospodin Đukanović bi došao do zaključka da na političkoj sceni nesrećne Crne Gore postoje tri grupe: vječiti izdajnici, preletači iz patriota u izdajnike i vladajući DPS kao preletač iz izdajnika u „patriote“.

Čudno je da gospodin Đukanović i DPS nijesu sebi postavili pitanje kako je moguće da na izborima polovina građana glasa za izdajnike uprkos njihovom, kako uporno ističu, uspješnom vođenju države. Za ime boga, gospodine Đukanoviću, kako ste vi to vodili državu ako polovina građana čak i izdajnike smatra manjim zlom od Vas.

Kada se 2006. crnogorska zastava zavijorila ispred zgrade Ujedinjenih nacija, ostvaren je prvi dio moga sna. Drugi dio moga sna je bio da Crna Gora postane evropski i svjetski primjer mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog ljudskog društva. Po kvalitetu života građana Crna Gora je već danas mogla biti među 10 najboljih država Evrope, na sigurnom putu ka najboljoj evropskoj državi. Sa ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika cilj da Crna Gora postane najbilja evropska država je bio potpuno realan i ostvariv.

Nažalost, umjesto istinskog razvoja Crne Gore i blagostanja građana desila se crnogorska tragedija, jer je odnarođena DPS vrhuška „razvijala“ Crnu Goru u skladu sa interesom tajkuna a ne interesom države i građana. Nametnuta je najsurovija vrsta kapitalizma sa elementima feudalizma u kojoj su građani bespomoćni robovi domaćih i bjelosvetskih tajkuna; pod maskom privatizacije je opljačkana bivša društvena imovina; najljepši djelovi teritorije su obezvrijeđeni bezumnom rasprodajom i varvarskom gradnjom; brz rast dugova vodi državu i građane u dužničko ropstvo; trujemo se uvozom ogromnih količina nekvalitetne hrane, a imamo bogom dane uslove za proizvodnju hrane vrhunskog kvaliteta; zbog nesposobnosti, a vjerovatno i saučesništva, vlasti Crna Gora je već četvrt vijeka raj za organizovani kriminal...

Ovako katastrofalnim vođenjem države, Crna Gora je dovedena na prag suštinskog nestajanja; ovakva DPS vlast ugrožava dugovječnost naše države mnogo više od svih protivnika njenog postojanja. Zbog toga je sasvim razumljivo da sve veći broj ljudi rezultate DPS vlasti ocjenjuje kao veleizdaju interesa države i građana. Gospodo iz odnarođenog vrha DPS, čak i da je tačna vaša tvrdnja da je u opoziciji sve izdajnik do izdajnika, biće patriota koji će glasati za opoziciju jer je izdajnik ipak manje zlo od veleizdajnika.

Vrh DPS forsira priču o izdajama i državnim udarima jer na taj način dobija glasove velikog broja rodoljuba zaslijepljenih strahom da će Crna Gora nestati kao država. Znam ljude koji teška srca glasaju za DPS jer misle da je to jedini spas za državu; ne shvataju da je glas za odnarođene lidere DPS ustvari glas za ubrzano nestajanje Crne Gore. Najbolja i jedina odbrana Crne Gore je KVALITET države. Da je Crna Gora po kvalitetu života među deset najboljih država Evrope (a već je mogla biti), mnogo više od dvotrećinske većine građana bi se ponosilo takvom državom i voljelo takvu državu. Oni koji su Crnu Goru napravili ovako nekvalitetnom državom su najveća opasnost za njen opstanak.

Crnoj Gori bi naravno trebala mnogo kvalitetnija i složnija opozicija i ja bih svih 39 poslanika opozicije zamolio da djeluju sa što je moguće manje negativnih emocija. Pokretač preporoda Crne Gore može biti jedino ljubav prema Crnoj Gori, a ne mržnja prema vrhu DPS. Dobro Crne Gore mora biti na prvom mjestu iznad svih ličnih emocija i interesa. Uz bar malo kvalitetniju opoziciju DPS vrhuška sigurno gubi sve dolazeće izbore. Međutim, u čekanju izbora, Crna Gora ne smije biti prepuštena haosu; opozicija treba da pokuša da zaustavi dalji sunovrat Crne Gore. Zbog toga sam pristalica pragmatičnog povratka opozicije u Skupštinu uz uslov da sadašnja skupštinska većina prihvati sljedeći dogovor o donošenju odluka:

Skupština Crne Gore ne može donijeti odluku koju nije podržala najmanje jedna četvrtina prisutnih poslanika opozicije.

Na taj način opozicija bi se vratila u parlament ne kao dekoracija i žrtva koja svako glasanje gubi 42:39, nego kao snaga koja ima realnu moć da zaustavi dalji sunovrat i obezvređivanje crnogorske teritorije i privrede. To je interes Crne Gore i njenih građana i molim opoziciju da ozbiljno razmisli o ovom prijedlogu.

( Dragan Hajduković )