Priča o Benu Čekiću: "Crnogorski Del Boj" i pionir diska i repa

Kako bi odreagovao prosječni poštovalac hip hop zvka sa Balkana, kada bi saznao da se među pionirima ovog zvuka, kao i najznačajnijim producentima nalazi jedan Gusinjac, Began Beni Čekić.

Ako bi pogledali knjigu "Boombox" o najuticajnijim producentima ranog hip hopa, elektro i disko repa, samo jedan sa spiska nije Afroamerikanac i to upravo Beni.

Gusinjac je u SAD došao 1971. godine kao sedamnaestogodišnjak i nastanio se u Bruklinu. Sa bratom Šeljom otvara radnju mješovite robe, u kojoj su se između ostalih prodavale i muzičke ploče.

Čekić, koji je od ranih dana pokazao "njuh za biznis", brzo je zaključio da se muzička industrija razvija nejverovatnom brzinom, kao i da u muzici ima dosta para.

"Kada sam ubacio američke ploče došla je jedna mlada djevojka i tražila da snimi pjesmu amaterske pjevačice Linde Ronstand. Napravili smo demo snimak koji sam pokušao da prodam diskografskim kućama, ali svi su me odbili. Nakon toga sam sa pjevačicom Fransis Simone ’78/79. godine snimio pjesmu ’Let your body run’ koja je postala hit“, kazao je Čekić za Reviju Fokus.

Gusinjac ubrzo pokreće izdavačku kuću BC Records, iz koje kao najuspješnija grupa izlazi "Brooklyn Express".

Tu je krenulo i prvo osporavanje Čekićevog rada, jer su pojedini smatrali da je Began samo kopirao aktuelne hitove, što je i bila istina.

„To su kvazi originali. Zamijenio sam neke stvari bez odobrenja, ali u Americi ono nije bilo potrebno, jer čim neko izda ploču mogli ste da je obradite, ali ste morali da platite autorska prava. A ja sam bez dozvole mijenjao riječi i sve pjesme su postali hitovi. To je bilo nestvarno – da možete da prodate pola miliona maksi singla i izdate u više od 50 zemalja svijeta“, dodaje Čekić.

U suštini, Čekić je među prvima počeo da sempluje muziku, pa su tako nastale rep verzije poznatih hitova, kakva je rep obrada legendarne grupe Queen "Another one bites the dust".

Ovaj singl Sugar Daddy-a je imao tiraž od čak pola miliona.

On je ubrzo otvorio i drugu prodavnicu koja se bavila striktno prodajom muzičkih instrumenata, televizora, radio-prijemnika i naravno muzičkih ploča, ovog puta na Menhetnu.

„Menhetn je nešto sasvim drugačije u odnosu na Bruklin, gdje sam živio. Tih godina u 14. ulici je bila sala ’Akademy of music’ u kojoj su nastupali razni pjevači. Svakog vikenda su gostovale velike grupe – ’Rolling Stones’, ’Led zeppelin’, ’Aerosmith’... Upoznao sam trgovce pločama na veliko i počeo i ja da ih tako prodajem. Tada sam shvatio da se muzika Afroamerikanaca prodaje u nevjerovatnom tiražu. Afroamerikanci su specifični po pitanju muzike. Oni žive za muziku“, priča Čekić za Reviju Fokus.

I sam se oprobao u muzici pod pseudonimima Began Began, i A Trans lux.

Čekić je objašnjavao kako je sve funkcionisalu u tom prelazu kasnih 70-ih i ranih 90-ih i navodi da bi tokom vikenda diskoteke u Njujorku posjetilo više stotina hiljada ljudi. Ukoliko bi ste imali konekcije da vam DJ "zavrti" ploču, u ponedjeljak bi ste je prodali u preko 10.000 kopija.

Gusinjac nikad nije krio da je "pozajmljivao" ideje od drugih autor, ali je imao i dosta originalnih ideja, a čak i dan danas, iako više nije u poslu sa muzikom zarađuje pare od autorskih prava za čak 75 numera.

„Prvu pjesmu koja je bila original otpjevala je Fransis Simone i ploča je za mjesec dana prodata u skoro 100.000 primjeraka. Bila je hit u Njujorku, a potrošio sam tri ili četiri hiljade dolara za snimanje. Ploča je koštala četiri dolara, a ja sam ih na veliko prodavao po dva. Kompletna ploča sa pakovanjem koštala me je 70 centi. Zarađivao sam dolar po ploči. Sto hiljada dolara je ogromna para“, priča Čekić.

Čekić je znao i da ide u korak sa vremenom., i tako je među prvima "provalio" talas popularizacije LGBT stila života.

U Njujorku je tada postojao klub "Garage" (bukvalno bivša garaža), koja je u to vrijeme primala i do 10.000 ljudi od kojih su većina bili gej.

Čekić je tamo često svraćao, kako bi čuo koji je zvuk aktuelan. Pored odličnog duha za biznis, Gusinjcu su u muzičkoj industriji pomogla i poznanstva.

U to vrijeme se družio s izvjesnim Džoom Robinsonom, čija je supruga Silvija šezdesetih imala hit „Postman“.

„On je napravio pjesmu 'Rapers deglith' koja je postala megahit. Grupa se zvala 'Sugar hill Gang'. Ja sam ploču imao prvi i dnevno iz kombija prodavao po desetak hiljada To su bile maxi singl ploče, a snimanje je koštalo 3.000 do 4.000 dolara. Bio je to početak zlatnog doba disko muzike. Ta muzika je ’išla’ ko halva. U njujorškim diskotekama je petkom, subotom i nedjeljom bilo po tri-četiri miliona ljudi. Mogli ste da napravite pjesmu, samo da ima instrumentalni brjek u sredini, desetak-dvadeset sekundi. I to je narod kupovao“, sjeća se on.

Šta je u to vrijeme značilo prodati 100.000 ploča i zaraditi toliko novca Čekić objašnjava primjerom svoje porodice koja je tada kupila zgradu sa 25 stanova za 65.000 dolara.

„Zgrada koju su kupili za 28.000 dolara i koja ima dva stana i prodavnicu sad košta četiri miliona dolara. U Bruklinu su kuće koštale od 10.000 do 30.000 dolara za jednu ili dvije familije. Paklica cigareta je koštala 20 centi, a sada je 12 dolara“, prisjeća se on za Reviju Fokus.

Iza sebe ostavio je čak četiri producentske kuće „BC records“, „One way records“, „Street wave records“, 'Master mix records'.

Čekić je odgovoran i za pronalazak prve prave Youtube senzacije iz Crne Gore, Ekrema Jevrića.

Vodio se kao Jevrićev menadžer u trenutku kada je nastala pjesma "Kuća posao" koja je pregledana više desetina miliona puta.

Ipak njihova saradnja nije bila dugog vijeka.

Zbog svega ovoga, kada se čitaju redovi "Boombox" knjige, najuticajnih ljudi i pinira cijelog disko, fank, hip hop talasa, kod imena Began Beni Čekić stoji "jedna od osoba koja se definitivno ne uklapa u šablon producenata rane rep muzike"

( Vijesti online )