"Putin je doživio moždani u materici pa hoda kao reptil..."

Vladimir Putin, čovjek kojeg su svi podcjenjivali, kao posljedica lošeg vladanja Rusijom njegovih prethodnika, uspio je ovu zemlju vratiti na čelno mjesto svjetskog poretka, piše Guardian.

Šta je to u Putinu što mu daje takve mogućnosti, o čemu riječ, kako on funkcioniše, sve su to pitanja na koja su dosad pokušavali dati odgovore psiholozi, psihijatri, cijele ekipe stručnjaka iz tih i iz političkih i društvenih sfera, prenosi "Večernji."

Imaju za svoju nauku i ime – putinologija. I sada je britanski Guardian analizirao sedam mitova koji o Putinu vladaju, a kojima se Zapad često i tješi gledajući kako on opstaje i raste uprkos sankcijama, unutrašnjim problemima, raznim vanjskim pritiscima, pa i ratovima.

1. Je li Putin genije?

Naizgled, to je doista tako. Em je oporavio Rusiju nakon haosa 90-ih dobrom privrednom politikom, em je zgrabio Krim bez nekih većih posljedica, em je u Siriji preuzeo vodeću ulogu na Bliskom istoku, em je praktički eliminirao opoziciju bez ekstremnih mjera, a zaista je moguće da je uspio ključno uticati čak i na američke izbore.

Sve stoji, ali ipak će se posljedice svih tih poteza tek vidjeti. Jer, sankcije zbog Krima i dalje traju, cijene nafte pale su, standard se ne popravlja, sunitski muslimani iz Sirije vraćaju se na Kavkaz u osvetničkom raspoloženju, antirusko raspoloženje naraslo je do neba nakon Trampove pobjede. Nije se nikad obračunao s optužbama da mu je režim korumpiran, a pravog nasljednika – nema, navodi Guardianov Keith Gessen.

Guardianov analitičar vidi i najcrnji scenario za Putina kada sve to dođe na naplatu. No, ima i onih koji ističu da je podrška Putinu u Rusiji i dalje visoka, opozicija doista nema nikakve šanse, o Ukrajini i Krimu više ne govori gotovo nitko, na rušenje Janukoviča reagovao je hitnim preuzimanjem svih medija od zapadnih vlasnika, na kampanju u Siriji potrošio je manje od 500 miliona dolara.

2. Putin je niko i ništa

Tu će Guardian priznati da se ni u kojem slučaju ne može reći da je Putin bezveznjak. Ako već nije genije. U početku nije se ni po čemu isticao od stotina drugih KGB-ovih pukovnika, saznali su vrlo brzo oni koji su pohrlili da prouče njegovu karijeru nakon što se Putin prvi put pojavio na televiziji odmah pored Jeljcina koji je te Nove godine 1999. najavio abdikaciju.

Nije Putin u tom prvom obraćanju ostavio utisak kao neko ko će izdržati dugo. Samo, on je preživio četiri američka predsjednika, nekoliko britanskih premijera, dva francuska predsjednika, jednog je njemačkog kancelara i zaposlio, uklonio je sve oligarhe koji su faktično vladali Rusijom, pogotovo Mihaila Hodorkovskog. A nije ni u mladosti bio tako prosječan, znamo da je, recimo, šampion u džudou.

3. Imao je moždani udar

Ovdje se Guardian bavi jednim napisom u američkom The Atlanticu u kojem jedna naučnica tumači da je Putin doživio moždani udar još u maternici zbog kojeg mu je znatno oduzeta desna strana i zbog čega čudno hoda, odnosno kreće se koristeći cijelo tijelo, kao riba ili reptil.

A zbog toga u ruskom predsjedniku vlada velika tuga jer je drugačiji od nas ostalih. Pa to baš i nije tako, kao što nije riječ ni o Parkinsonovoj bolesti ili o dječjoj paralizi. Kretanje, odnosno držanje desne ruke posljedica je, utvrdile su ozbiljnije analize, treninga u KGB-u. Jer, i više Putinovih saradnika kreće se na isti način. Koliko god bizarno bilo, ovo je najvjerovatnije tačno.

4. Putin je agent KGB-a

Zašto bi se Putinu pripisivao ovakav epitet ako se ionako zna da je nekad bio pukovnik jedne od najvećih obavještajnih agencija u svijetu? Postoji priča o prvom susretu Putina i Džordža Buša. Amerikanac ga gleda u oči i kasnije tvrdi da je vidio Putinovu dušu.

No, Kolin Pauel predsjednika je maknuo od Putinovog pogleda jer sve što se u njemu može vidjeti jeste – KGB. Možemo se složiti da kagebeovska istorija za Putina ima dva lica. Prije svega, svako prema kome je nastojao biti ljubazan mislio je da to čini jer je agent, prenosi "Večernji"

Kada bi pokušavao biti zao, bilo je to iz istog razloga, da bi ostvario psihološku prednost nad protivnikom. Kao kada je Angelu Merkel koja se boji pasa “upoznao” sa svojim labradorom Konijem, podsjeća nas Kit Žesen. Jednostavno, Putin KGB-u duguje puno, jer tamo se i školovao, savršeno naučio njemački, bezbroj njegovih današnjih lojalnih službenika dolazi iz KGB-a.

Današnji FSB njegova je alatka, nekad i krajnje okrutna, na primjer kao u slučaju Litvinenka. Neozbiljno bi bilo uopšte posmatrati Putina i njegovu vladavinu bez uzimanja u obzir današnjeg FSB-a. A špijunska je organizacija uvijek špijunska organizacija, s onima koji se, na primjer, s organizovanim kriminalom bore i s onima koji organzovanom kriminalu pomažu. S onima koji se na Kavkazu bore dopuštenim sredstvima i s onima koji čine ratne zločine.

Tako da nije sasvim tačno koristiti skraćenicu “KGB” kao nešto što je isključivo zle naravi. Kako god bilo, FSB je tu negdje, ali nije, rekli bismo, Putin njegov agent, nego je FSB njegova agentura, prenosi "Večernji"

Stvar se mijenja kada se Putin dovede u korelaciju s KGB-om kao sinonimom Sovjetskog Saveza. Iako se može debatovati o tome je li Putin istinski imperijalista, sasvim mu sigurno na umu nije restitucija Sovjetskog Saveza, pogotovo ne onakvog u kojem bi FSB bio svemoćan, piše "Guardian"

5. Putin je jednostavno ubica

Ovdje već postaje zanimljivo. I to već s hladnim Putinovim pogledom iz njegovih plavih očiju. Pa ko ne bi povjerovao da neko s takvom hladnoćom u očima nije u stanju zapovjediti nečije ubistvo? Teorije o tome kako ruskom predsjedniku nije nikakav problem fizički likvidirati bilo koga ko mu stvara probleme proširio se kada je na ulici ubijena novinarka Ana Politkovskaja, a nešto kasnije opozicionar Boris Njemcov.

Večernji prenosi da je jasno je da su "zapadni mediji s lakoćom i veseljem prigrlili mogućnost da odmah sve pripišu Putinu." Isto je jasno da nema nijednog fizičkog dokaza da on stoji iza bilo kojeg od ta dva, pa i nekoliko kasnijih političkih likvidacija.

I sam je Donald Tramp u rekao: “Ubica? A što smo mi? Mislite da kod nas nečeg takvog nema?” Ali, opet, jedno su vojne misije koje uključuju i odrede smrti sa zadatkom likvidacije nekoga poput Osame bin Ladena, a drugo ubistva običnih građana, pogotovo novinara.

Pojavljuje se ovdje i priča iz 1999. o namjernom postavljanju bombi pod stambene zgrade u Moskvi kada je poginulo čak 300 ljudi, a u cilju opravdavanja vojne intervencije u Čečeniji. To je bio i najteži zločin protiv naroda za koji se Putin optuživao.

Za to se odgovornost pripisuje KGB-u, pa onda i Putinu. Samo, na vlasti je još tada bio Jeljcin. Kao što su i kasnije istrage pokazale da je za smrt Politkovskaje i Njemcova zapravo odgovoran čečenski vođa Ramzan Kadirov.

I to gotovo sigurno u slučaju novinarke, a posredno u slučaju Njemcova. Normalno, neko će reći da je Kadirov Putinov čovjek i bit će sasvim u pravu. No, nema nijednog jedinog dokaza da je baš Putin rekao Kadirovu da to učini. Kao što je istraga ubistva Litvinjenka pokazala tek da je “vjerovatno” kako je Putin dao dozvolu da se nekadašnji FSB-ovac likvidira.

No, navodno se Putin nedjeljama nije javljao Kadirovu nakon ubistva Njemcova koje ga je strahovito razljutilo. No, Kadirov je i dvije godine nakon događaja i dalje vladar Čečenije. Čini li to Putina saučesnikom ili samo surovo pragmatičnim? neke sile.

6. Putin je kleptokrata

Da, priče o korumpiranom Putinovu režimu možda su i najjača teorija od svih prethodnih. Alekseju Navalnom mora se priznati jedan uspjeh. Naime, on je uspio preusmjeriti fokus posmatranja Putina s uobičajenih priča o ubistvima Litvinjenka, Politkovskaje i drugih, invazije Gruzije i Ukrajine, rata u Čečeniji na nešto sasvim drugo i do tada uistinu nedovoljno poznato – da je Putinova Ujedinjena Rusija jednostavno kriminalna organizacija.

I tu tvrdnju ruski će predsjednik teško otresti sa sebe. Jer, previše je upadljivo da je nekolicina njegovih prijatelja počela sticati enormno bogatstvo tek kada je Putin došao na vlast. Ovdje ta kleptokratija ima dvostruku ulogu.

Prvo, sada Putin nije nekakvo opako čudovište, već običan lopov. A onda, prema Guardianovu analitičaru, sankcije kojima je Zapad podvrgnuo Putinov režim bile su usmjerene upravo na džepove njegovih oligarha s nadom da će izazvati revolt pa će ga oni natjerati da se povuče. To se nije dogodilo iz vrlo jednostavnog razloga. Oni bez njega ne postoje i zato ga moraju podupirati bez obzira na okolnosti. Da bi se izveo kakav udar, to sigurno ne bi uključivalo te ljude, nego nekog idealista.

A današnjoj je oligarhiji jedini ideal kako ostati dobar s Putinom pa su mu tako svojim parama izgradili i znamenitu vilu na Crnom moru. Sam Putin živi prilično skromno, navodno u toj vili boravi rijetko, nije sigurno da je u njoj i bio, pa neki prigovor njegovih oligarha može biti jedino – nepristojan. I za Putina, očito, vlast ima svoju cijenu, a za Kita Žesena mogla bi ta cijena biti i razlog njegove propasti. Jer, ne bogate se svi, piše "Večernji"

7. Nije slučajno Vladimir

Vanity Fair objavio je tekst u kojem se iznosi da nije slučajno što Putin dijeli ime s Vladimirom Iljičem Lenjinom. A onda su se ispravili pa je ostalo samo “Vladimir”. Pametno, Žesen u ovom vidi svu bijedu analiziranja Putina.

Trampovim suparnicima sada je najlakše okriviti nekoga drugog za Trumpov dolazak na vlast. Sve i da su Putinovi hakeri doista provalili servere Hillary Clinton i demokrata te dali pronađene arhive Žulijanu Asanžu, to opet ne bi smjelo biti dovoljno za Trampovu pobjedu.

Ta, napokon, informacije o tome stigle su u posljednjim nedjeljama kampanje. Zaboravlja se, međutim, da je Putin na vlast došao 1999., u doba kada je Amerika iza sebe imala već nekoliko ratova, da je još neko vrijeme trebalo da uspostavi vlast, da nije mogao imati neke veze s Al-Qa’idom, da nije on kriv za deindustrijalizaciju Amerike koja traje 40 godina, da im nije on osmislio politiku prema emigrantima, porezne reforme i tome slično. Ništa od toga nije djelo Vladimira Putina. Ali ga je zato pogodno kriviti, piše Guardian.

( Vijesti online )