Onlajn nadzor igara na sreću: Zašto država odugovlači sa ubiranjem profita?
Kako saznajemo, većina priređivača je spremna da se priključi na softver i tako omogući nadzor. Postavlja se pitanje - ko od 40 priređivača nije kupio potrebnu opremu i zašto država odugovlači?
Uvođenje onlajn nadzora nad kockom, država je morala da uradi još 2004. godine, ali se na pripremi tog posla počelo ozbiljnije raditi tek 2015. Pravilnike je prošle godine pripremio kabinet bivšeg ministra finansija Raška Konjevića, a onda su avgustu oni usvojeni u parlamentu. Tim pravilnicima, predviđeno je da se sa nadzorom krene od 9. januara ove godine. Međutim, rok je uveliko probijen, iako iz Uprave za igre na sreću tvrde, da su njihov posao obavili do kraja.
“Ministarstvo finansija i Uprava za igre na sreću okončale su sve aktivnosti na planu stvaranja uslova za ON-LINE nadzor igara na sreću. Izrađen je softver za IS i izvršena nabavka i montaža neophodne opreme. Takođe, početkom avgusta 2016.godine, Ministarstvo finansija je objavilo nove pravilnike na osnovu Zakona o igrama na sreću, kojima su priređivačima igara određeni rokovi za pripremu i realizaciju priključenja na ON-LINE nadzor, kao i tehnički preduslovi koje ta privredna društva moraju da ispune”, kaže za TV Vijesti Ranko Filipović iz Uprave za igre na sreću.
Razlog zbog kog država treba da uvede direktan nadzor nad svim uplatama i isplatama priređivača je što bi, prema očekivanjima, to trebalo da poveća državne prihode, uvede red u novčane tokove i spriječi druge mahinacije poput pranja novca.
“Cilje je bio sasvim jednostavan, da se poveća efikasnost kontrole države nad priređivačima igara na sreću, i kroz povećanje kontrole došli do naplate onog što pripada državi, jer ako imate veću kontolru kroz on-line nadzor, onda vam to podrazumijeva, da ćete da imate bolji uvid u ono što jeste poslovanje priređiovača na igara na sreću”, kazao je Raško Konjević, bivši ministar finansija.
Obaveza priređivača bila je da svoj sistem pripodobi softveru Uprave i da se povežu. To ih je u zavisnosti od veličine priređivača i obima igara moglo koštati od 25 do 75 hiljada eura. Na pitanje da li priređivači ispunjavaju obaveze, iz Uprave na igru na sreću odgovaraju na sljedeći način.
“Priključenje na IS za nadzor je složen postupak u tehničkom smislu, jer se mora uvezati preko 40 različitih IS privrednih društava koja priređuju igre na sreću, a neka od tih društava imaju i po nekoliko različitih tehničkih platformi. Uprava za igre na sreću je u okviru svojih prostornih kapaciteta, obezbijedila i organizovala Monitoring-centar sistema, sa posebnim bezbjednosnim mjerama u smislu video nadzora i prava pristupa informacijama”, navodi Filipović.
Kako saznaje TV Vijesti, Uprava za igre na sreću nema kontrolnu funkciju, pa nije u njenoj nadležnosti da priređivače natjera da počnu da primjenjuju zakon. Ta nadležnost pripada Upravi za inspekcijske poslove. Iz ovog vladinog organa, više od mjesec ne možemo da dobijemo odgovor- da li su pokrenuli postupak protiv priređivača koji nijesu ispunili svoje obaveze, ako jesu protiv koliko njih, ako nijesu zašto nijesu.
“Zaista je začuđujuće da ministarstvo finansija i nadležna Uprava za igre na sreću, nijesu uspjeli sve te stvari da urade, s obzirom da su oni radili na svim tim podzakonskim aktima”, kaže Konjević.
Početkom godine, iz najvećeg priređivača, kompanije Vezuv i Udruženja priređivača Montenegrobet, saopštili su da su spremni za uvođenje on line nadzora. Kako saznajemo, većina priređivača je spremna da se priključi na softver i tako omogući nadzor. Postavlja se pitanje - ko od 40 priređivača nije kupio potrebnu opremu i zašto država odugovlači sa ubiranjem vrlo značajnog profita u državnu kasu?
( Danijela Lasica )