Stanovi građeni za najsiromašnije Kolašince godinama prazni
Vuksanovićeva tvrdi da nijedan stan neće biti dodijeljen bez konkursa, ali da ne može da ih raspiše jer fali papirologije
Desetine stanova građenih za najsiromašnije Kolašince godinama su prazni, a oni će provesti još mnogo dana u privremenom smještaju u Domu učenika ili se naplaćati kirija od malih penzija, jer raspodjele u skorije vrijeme neće biti.
"Stanovi u izbjegličkom naselju, Holandskoj i Njemačkoj kući i zgradi u Ulice Dunje Đokić ne mogu još biti podijeljeni, jer “ima mnogo nejasnoća oko tih objekata", kaže za "Vijesti" predsjednica Opštine Željka Vuksanović.
Ona je pojasnila da su problem i u tom slučaju "papiri", kojih nema u arhivi, a bez njih, tvrdi, ne može se raspisati konkurs za raspodjelu.
"Nijesam mogla ni da naslutim koliki će problem biti pronaći potrebnu dokumentaciju za te objekte. Pod dokumentacijom mislim na potrebne dozvole, ali i "papire" o raspodjeli. Kada je riječ izbjegličkom naselju, tu smo zatražili pomoć UNHCR. Za ostale zgrade, takođe, u toku je pottraga za dokumentacijom. Bez toga, ne možemo ništa, to je neophodno da bi konkurs za raspodjelu bio u skladu za zakonom".
Vuksanovićeva je još prošle godine naložila Sekreterijatu za urbanizam da popiše sve slobodne stanove, ali se posao, kako kaže, otegao i zakomplikovao i još nije blizu kraja.
Rekla je i da ne zna ni približno koliko je neiskorišćenog stambenog prostora u opštinskom vlasništvu.
"Kao što ne znam još mnogo toga što je plod zakukuljenih i zamumuljenih radnji prethodne vlasti. Tek kada Sekretarijat obavi posao, znaćemo mi, ali i obavijestiti javnost".
Vuksanovićeva ističe da su svi stanovi opštinsko vlasništvo i da mogu biti dati samo na korišćenje.
Kaže da sugrađani bez krova nad glavom često kucaju na vrata njenog kabineta i traže smještaj, ali da je to za sada uzaludan posao, jer je odlučna u namjeri da nijedan stan ne bude podijeljen mimo konkursa.
Samo u Holandskoj kući trebalo je da se 18 stanova izda osobama sa malim prihodima, a šest porodicama u stanju socijalne potrebe.
Na to se ubrzo zaboravilo, pa su 2009. godine, bez utvrđivanja kriterijuma za raspodjelu i bez konkursa, raspodijeljeni nezavršeni stanovi i preimenovani u “kadrovske” za zaposlene u lokalnoj upravi i nekim državnim organima.
Zvanično, u zgradu još niko nije uselio, mada građani odavno jednom holandskom fondu vraćaju kredit od 442.000, ne računajući još dodatno utrošenih 300.000.
Gradnja zgrade počela je 2007. godine.
Koliko je praznih stanova i ko je uselio nije potpuno poznato ni kada je riječ o zgradi na starom pazarištu - Njemačkoj kući koja je građena za raseljena lica.
U stanove su, u više navrata, samovoljno useljavali oni koji nijesu mogli da plaćaju kirije.
Opštinske službe neke od njih su iselile, ali ima i onih koji su na taj način već nekoliko godina obezbijedili predah od podstanarskih muka.
Nekada korisnici stanova u izbjegličkom naselju, danas ih izdaju
U izbjegličkom naselju, koje je gradio UNHCR, a koje je Opština dobila na korišćenje, ima praznih stanova. Nekoliko bivših stanara, odavno su se vratili u BiH.
Drugi, pak, danas naplaćuju kiriju za stanove koje su dobili na korišćenje dok su bili bez krova nad glavom.
Zgrada u Ulici Dunje Đokić, čiju su izgradnju finansirali Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Opština, još je nezavršena. Gradnja je počela prije više od decenije, samo dvadesetak stanova je useljivo, a još toliko nije završeno.
Za finalizaciju radova u samo dvadesetak stanova, koji su podijeljeni prije nekoliko godina, Opština je morala da odvoji dodatnih 105.000 eura i angažuje drugog izvođača. Poslije godina gradnje i potrošenih više od 800.000 eura, zgrada namijenjena Kolašincima bez krova nad glavom još je nezavršena.
( Dragana Šćepanović )