LGBT mladić se vratio iz Švedske: Plakao sam na podgoričkom aerodromu
Po povratku iz Švedske u kojoj je tražio azil zbog diskriminacije i izostanka podrške porodice kada je obznanio da je gej, jedan mladić sa sjevera države sada je bez krova nad glavom
25-ogodišnjaku koji svoj identitet iz bezbjednosnih razloga ne želi da otkrije prije dvije i po godine desilo se ono čega se najviše plašio. U danu kada je objelodanio da je gej, ostao je sam. Zato je bolji život potražio u Švedskoj.
“Doživljavao sam ogromnu diskriminaciju, izbačen sam iz kuće. Izgubio sam sve drugove, prijatelje zbog mog seksualnog izjašnjavanja. Zatražio sam azil gore. Procedura je trajala dugo, rekli su mi da vjeruju u moj slučaj, ali i da smatraju da sve što ja tražim tamo mogu dobiti i u Crnoj Gori, kako bezbjednosnu tako i socijalnu zaštitu. Prihvatio sam da se vratim. “
Već po dolasku na podgorički aerodrom, priča naš sagovornik, sreo se sa surovom realnošću. Uprkos uvjeravanjima predstavnika švedskog migracionog centra da će ga u dogovoru sa crnogorskim vlastima sačekati socijalna radnica i policajac, to se nije dogodilo.
“Nijesam znao šta da radim. Iz centra za socijalni rad su mi rekli da ne mogu nikako da mi pomognem. Plakao sam, bio sam u šoku. “
Mladiću su pomogli predstavnici LGBT Foruma Progres koji su ga smjestili u svojim prostorijama. To ipak, kaže čelnica ove organizacije Bojana Jokić nije rješenje. Podsjeća da je država, iako se obavezala odustala od finansiranja skloništa za LGBT osobe.
“Država Crna Gora se nacionalnom strategijom obavezala da će pružiti podršku odnosno rad lgbt skloništa u kojem borave osobe kojima je porodica uskratila podršku. To nije slučaj jer mi u proteklih godinu i po nemamo novac sklonište a ova strategija važi od 2013. do 2018.“, navodi Jokić.
Sličnih životnih priča je mnogo, kaže Jokić, a Crna Gora se u međunarodnoj zajednici predstavlja kao država koja štiti prava LGBT osoba.
“Ovo nije prvi slučaj sa kojim se srijećemo. Mi smo krajem decembra takođe imali slučaj gdje je osoba odbačena od familije. U izvještajima i dokumentima sve postoji u praksi ministarstvo nema sredstava ili ne može da finansira ono za šta se obavezalo“, kaže Jokić.
Ugroženi mladić danas ne zna gdje će. U rodni grad na sjeveru Crne Gore kako kaže nije dobrodošao, a ne zna ni kako do posla.
“Ja ne znam šta da radim. Ja sam ubijeđen da je švedska vlada kontaktirala našu i da su oni rekli da će obezbijediti sve. Doživio sam veliki stres, ne znam što dalje sa sobom, ni gdje ću ni šta ću.“
( Aleksandra Mudreša )