Skorojevići i prljavština

Ako bi neko idealno realnog i trezvenog čovjeka upitao kakva je politička scena i situacija u Crnoj Gori, on bi mogao da iskoristi jednu riječ i odgovori iz topa. Konačno se niko ne pretvara više, demagogije ima, ali maske su zaboravili da stave predstavnici naroda, prestali su da glume učtivost, nisu tako uljudni i isplivalo je sve što nose u sebi, dobili smo pravu sliku naših političara i političke scene. Dakle, samo jedna riječ za sve: prljavo.

Nema druge riječi, jer ništa ne opisuje čovjeka koji muze državu skoro tri vijeka, zapošljavajući familiju, kumove i ljubavnice, šepureći se u skupocjenom odijelu, kao riječ prljavo. Adekvatno. Prljavi su to poslovi. Džaba odijelo, džaba uglancano auto i vikendice, izbrijano lice, kad su prljavi, duša im je prljava.

Na drugoj strani su prljave igre. Demagogija, podmetanja i denunciranje svih potencijalnih protivnika i grupacija. Bilo da se radi o toliko rijetkoj vrsti u Crnoj Gori da se ne može govoriti o množini „nezavisni intelektualci“, ili da je riječ o grupi žena, odnosno majki koje traže svoja prava, vlast će ih povezati sa strancima, nazvaće ih izdajnicima, remetilačkim i rušilačkim faktorom, petom kolonom, prodanim dušama. Svako ko se suprostavlja spada u tu grupu, ljubomoran je na vlast, mrzi Crnu Goru, ostrašćen je, lud, negativan, nazadan, nagao i prije svega je izdajnik. Dok se svi na vlasti bore za pravu stvar, za državu, dozvoljenim sredstvima, pošteni su beskrajno, Crna Gora im je u srcu, nikad cent jedan nisu u svoj džep stavili i njihova iskrenost ne smije se dovoditi u pitanje jer su nezamjenljivi i ne smije se pomisliti što bi se desilo sa našom državom da se kojim slučajem oni sklone ili povuku sa vlasti.

Na drugoj strani je opozicija, toliko razuđena i slojevita da se čini kako Crna Gora ima šest stotina miliona građana, a ne malo više od pola miliona. Opozicija se dijeli na mudrace, pozere i nagle. Ponekad zamijene uloge, ali svakako, kad god neko pomisli da se ne ponašaju kako treba, neka se sjeti da ih je narod izabrao, da su to predstavnici naroda, pa se čini da parlament i psovke, guranja i optužbe ko radi za koga i ko je što pronevjerio, da je sve to prava slika određenog trenutka u kom smo zaglavljeni.

Sve što smo gurali pod tepih isplivalo je na površinu. Imamo političare iz taloga jer su svi umni ljudi davno digli ruke, ili su se odselili, ili ućutali, ili skrenuli, neko sa uma, neko sa puta. Ko se nije prodao, sirotinja bio.

Tužno je što su mehanizmi denunciranja i opanjkavanja dostigli vrhunac, pa građani sami sebi djeluju šizofreno kad mijenjaju kanale, jer su na jednom ljudi koji protestuju heroji i opravdano se bune, dok su na drugom kanalu plaćenici i izdajnici. Zato su svi naši političari prljavi, bez izuzetka, zato su svi poslovi vlasti prljavi, bez izuzetka i zato je politička scena prljava, da prljavija biti ne može. Možda zato jer učestvuju neznaveni skorojevići željni para i pažnje.

( Đuro Radosavović )