Koga brani Branko

Tek što se bilo ko oglasi, šušne ili pisne da rasprodaja državne imovine, pa i Luke Bar nije od istorijske koristi za Crnu Goru, u isti mah se jave branitelji državnih interesa da ućutkaju državne neprijatelje, kako, bome ne bi ćerali strane investitore, koji su nagrnuli sa svih strana. "Branitelji" neće da shvate, da je najveća smetnja pravim investitorima, koji su do svog kapitala došli znanjem i dugim poštenim radom, to što je CG na lošem glasu zbog kriminala i korupcije, a stanje se ne popravlja, i ako su ta poglavlja već odavno otvorena na putu ka EU. Konkretno, za privatizaciju A.D. Luka Bar prijavio se samo jedan ponuđač, a nekoliko njih je najavljivalo zainteresovanost, premda su Tenderom dati maksimalno povoljni uslovi za kupca.

No, prethodno je pitanje - zašto se uopšte privatizuje Luka Bar, za čiju korist i interes, kada, na primjer, Uprava Luke Kopar kaže, da nema tih para da država Slovenija proda svoju luku? Mi smo nekada učili od Slovenaca, ali ispadosmo loši đaci.

Objašnjenja i uvjeravanja koja radnicima Luke, svjetskom udruženju lučkih radnika i svima koji misle da ova privatizacija nije opravdana, daje predsjednik Tenderske komisije, gospodin Branko Vujović, nijesu mjerodavna, ne upuštajući se u to koliko je on lično kvalifikovan za lučko poslovanje. Tenderska komisija prema važećem zakonodavstvu treba da obavi neke zanatske poslove za Vladu Crne Gore, provjeri da li su dostavljene ponude u skladu sa

Tenderom i rangira ih prema već usvojenim ktiterijumima. Odluku, kao i za sve ostalo, praksa je, donosi Vlada. Pošto je pristigla samo jedna ponuda, Komisija, a i Vlada, neće imati neku veliku rabotu. Otprilike, kao i kada bi biblijsku Evu pitali za koga će se udati. Ali, da se vratimo iz biblijskog u sadašnje vrijeme, navodeći neke nesporne činjenice:

1. Zakoni i sve uredbe vezane za privatizaciju, donijete su mnogo godina prije samostalnosti, odnosno novog Ustava CG iz 2007. godine, što znači da ti propisi nijesu usaglašeni sa Ustavom;
2. Plan privatizacije za 2016. i za sva vremena, jer se tim planom prodaje sve što je do sada preteklo), donijet je bez Plana razvoja CG, čije donošenje je Ustavna obaveza, a koja nije ispoštovana za ovih deset godina od proglašenja Ustava;
3. U Javnom pozivu za prodaju akcija Luke stoji da “akcijski kapital koji je predmet prodaje se nalazi u vlasništvu Vlade CG”, a nije tačno, nego je vlasništvo države CG, što je vrlo bitno kod donošenja konačne odluke o prodaji.
4. Javni poziv za prodaju 30% akcijskog kapitala Luke raspisan je, navodno, na osnovu Plana privatizacije, u kojem je određeno da se prodaje 54% akcija. Ko je donio Odluku, i zašto da se prodaje 30%, a ne 54% akcija? Je li to uradio novi Savjetnik, tj. advokatska kancelarija iz Beograda (kao da nemamo crnogorske);
5. Upisani akcijski kapital A.D. Luka Bar je 70 miliona eura podijeljen na 57 miliona akcija, a vrijednost jedne akcije je 1,2 eura. Ko je ikada ušao u luku Bar, pogledao urbanističke planove ili avio-snimak, zna da je vrijednost Luke i vrijednost akcija Luke mnogo veća od prikazane. A to najbolje znaju oni koji su gradili i oni, koji su, nauštrb svojih plata otplaćivali ogromne kredite za njenu izgradnju.

Pa i u takvim uslovima, jedini ponuđač nudi da tih 30% akcija plati po cijeni tri puta manjoj od nominalne. Odnosno, da za iznos od 7 miliona eura, desetim dijelom registrovanog akcijskog kapitala stekne pravo upravljanja Lukom. Obećane investicije od 17 miliona eura su samo unaprijed ozakonjen način da se za male pare postane većinski vlasnik jedne imovine neprocjenjive vrijednosti.

Gospodo iz Komisije, i svi oni koji su osmislili način kako da se za male pare ugrabi A.D. Luka Bar, morali ste i tu jedinu ponudu, kojom se nudi kupovina akcija po cijeni tri puta manjoj od nominalne, oglasiti neprimjerenom i zaustaviti dalji postupak prodaje. Naravno, ako nije neka velika nužda, kako bi moji Crmničani rekli, za nešto što se mora.

Predsjednik Tenderske komisije, koji je u ime Vlade potpisao ugovor o prodaji akcija one prve polovine Luke (KTGT), uz već pripremljeni Ugovor o ustupanju koncesija, zamjera radnicima, još formalno neprodate Luke, što se oni brinu za preduzeće iz kojeg, svojim radom, hrane porodice i otvoreno im kaže da netačno pričaju i dezinformišu svoje kolege, lučke radnike svijeta, koji se sa njima solidarišu. Opet, moji Crmničani za „netačne priče“ imaju jednu kraću riječ. Naravno, po izjavi predsjednika zakonitost i transparentnost postupka nijesu upitne. Redom:

1. Briga radnika za preduzeće je normalna i osnovana. Naime, dovoljno je da pogledaju preko plota (ograde) u susjedni Port of Adria i blagostanje koje je tim radnicima donijela privatizacija, a posebno Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta. Naravno, oni pamte i vide zlu sudbinu radnika privatizovanih preduzeća u Baru. Njih nije samo briga, njih je i strah. Strah je i kod rukovodilaca Luke, koje ste pretvorili u predradnike, a ne menadžere, pa zato i ćute.
2. Transparentnost ćemo objasniti kroz samo dva primjera:

• privatizaciju A.D. Luka Bar u predizbornoj kampanji prije 4 mjeseca krili su kao zmija noge. Da su namjere te privatizacije bile dobre i od interesa za Bar i Crnu Goru, tender bi bio raspisan dva dana prije, a ne dva dana poslije izbora. Inžinjeri izbora su znali da bi objavom da prodajete i ovaj ostatak Luke, lako mogli prebrojati glasove DPS-a u Baru;
• da su privatizacija Luke i objavljeni Tender dobri za Bar i radnike Luke, Savjet za privatizaciju bi sačinio traženu informaciju, koja je već bila uvrštena u dnevni red SO Bar. Znali ste da prodaju Luke ne možete objasniti Baranima i da bi ta informacija bila neprihvatljiva.

Radnici Luke su saopštili istinu i iskazali opravdani strah za budućnost firme, a time i svoju. Vlastodršci i njihovi probrani glasnogovornici još uvijek ne mogu da shvate da i u današnjem svijetu postoje neki slobodni ljudi, spremni da pomognu drugima, a time štiteći sebe, koji još nijesu čuli za DPS ili ga nijesu upoznali. Poslije Interneta i „Vikiliksa“, svijet je mali.

Zato, ne branite Luku od njenih radnika i drugih koji su je gradili, uz poruku:

Sve što je oteto treba i može se vratiti po "nabavnoj cijeni".

( Miloš Šuster )