Tajkunizacija socijalne pravde

“Siromaštvo je najgora forma nasilja.” (Mahatma Gandi)

Socijalna pravda podrazumijeva postojanje jednakih sloboda, prava i mogućnosti za sve građane, nezavisno od njihove rasne, klasne, nacionalne, rodne, religijske ili bilo koje druge pripadnosti.

Generalna skupština UN je 20. februar proglasila Svjetskim danom socijalne pravde, kako bi ujedinila napore država u suočavanju sa siromaštvom i stvaranju svijeta jednakih šansi za sve. Ako je čovjek osuđen da živi u siromaštvu i bez zaposlenja, to je povreda osnovnih ljudskih prava.

Govoriti o socijalnoj pravdi uopšte danas je veoma teško, kada „osam ljudi u svijetu posjeduju bogatstvo veće od polovine stanovništva planete (3,6 milijardi)“... (Humanitarna organizacija Oxfam).

Iako je koncept socijalne pravde u Crnoj Gori definisan Ustavom, procesi tranzicije i pljačkaško-tajkunske privatizacije uništili su sve pretpostavke za izgradnju socijalno pravednog društva. Trodecenijska vladavina jedne partije omogućila je njenim čelnicima, njihovim srodnicima, prijateljima, kumovima i sumnjivo umreženim bjelosvjetskim tajkunima da naprave nepremostiv jaz između tog sloja i ostatka stanovnika CG. U opljačkanoj i prezaduženoj državi socijalna pravda postaje nedosanjani san sadašnjih i budućih generacija.

Skoro polovina stanovnika CG živi na ili ispod granice siromaštva. Na dan 30. januara 2017. na evidenciji ZZZCG nalazilo se 51.000 osoba, 9.590 više nego u istom periodu prošle godine, pa je stopa nezaposlenosti porasla sa 17,65 na 21,98%. Na desetine hiljada nezaposlenih nijesu na evidenciji ZZZ, što znači da je osnovno pravo na rad uskraćeno za blizu 100.000 građana. Do posla se dolazi uglavnom uz pomoć partijskih veza.

Broj primalaca socijalnih naknada je veliki, a svi vidovi naknada su nedovoljni za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Mnoge socijalno ugrožene porodice su stambeno nezbrinute. Oko 40.000 penzionera primaju manje od minimalne zarade (koja je 193 eura), dok njih 8.097 uživaju najnižu penziju od 121,92 eura.

Položaj starih u CG je među najlošijim u svijetu (Help Age International). Prema istraživanju NVO, svaka četvrta osoba u CG brine o starom članu porodice, dok većina građana smatra da su stari zanemareni i (ili) izloženi psihičkom, fizičkom i ekonomskom nasilju od strane srodnika. Kapaciteti domova za stare su nedovoljni da prime sve zainteresovane, dok malobrojne narodne kuhinje i humanitarne organizacije ne mogu svima pomoći.

Prema izvještaju Evropskog zdravstvenog potrošačkog kodeksa za 2016, na listi 36 evropskih zemalja, CG zauzima pretposljednje mjesto (ispred Rumunije), i to:

- prava i obaviještenost pacijenata - na posljednjem mjestu sa Grčkom,

- pristupačnost zdravstvenom sistemu (vrijeme čekanja) - na posljednjem mjestu,

pristupačnost ljekovima - na posljednjem mjestu sa Albanijom.

Upravo siromašna, posebno stara populacija, izdvaja najviše novca za liječenje i ljekove…

( Milojka P. Perović )