Ljekari iz straha bježe od pacijenata inficiranih HIV virusom

Danas nemamo vodu, medicinska sestra nije tu… kratka je i najprostija lista razloga kojima crnogorski zdravstveni radnici odbijaju da u ordinacije prime HIV pozitivne pacijente. I Đ.R je nedavno odbijen, nakon što je zatražio uslugu privatnog stomatologa, a objašnjenje za to je bila njegova druga dijagnoza, Non Hočkinov limfom.

Iz Savjetovališta za HIV/AIDS Instituta za javno zdravlje, koje postoji od 2005, navode da zdravstveni radnici nalaze različite načine da odbiju pacijente sa HIV-om.

"Suptilno se izvlače iz priče o diskriminaciji. To je klasična stigmatizacija i nepružanje usluga", kazala je "Vijestima" specijalista socijalne medicine dr Aleksandra Marjanović iz Savjetovališta.

Realni razlozi da zdravstveni radnik ne pruži uslugu osobi sa HIV-om, dodaje ona, ne postoje. Pacijentima poručuje da nemaju razloga da se boje, jer se instrumenti koji se koriste tokom pregleda i intervencija, i kod stomatologa, i drugim zdravstvenim ustanovama, sterilišu kako nakon upotrebe kod HIV inficiranih, tako i nakon upotrebe kod drugih pacijenata . Kako bi svi bili sigurni, Marjanović sugeriše i strože kontrole laboratorija i zdravstvenih ustanova, salona za tetovažu...

Ona podsjeća i da u zdravstvu važe mjere zaštite koje bi trebalo da se primjenjuju na svim pacijentima. To znači da zdravstveni radnik ne bi trebalo da samo zbog saznanja da neki pacijent ima infekciju, preduzme mjere kojima će zaštititi sebe i druge pacijente.

"Ne mogu kao ljekar da navučem rukavice tek pošto mi pacijent kaže da ima HIV. A pacijent nije u obavezi da mi saopšti dijagnozu", navodi Marjanović.

Ona navodi da "svaki zdravstveni radnik zna da se prema svakom pacijentu mora odnositi kao da je inficiran".

HIV se ne liječi, ali uz terapiju i disciplinovanost, inficirane osobe sa HIV-om mogu da imaju dobar kvalitet života kao bilo koji drugi hronični bolesnik. A to znači da HIV osobe, kaže Marjanović, mogu da se ostvare i kao roditelji.

Ipak, u crnogorskom primjeru, dešava se da upravo ljekar zamjera jednoj HIV pozitivnoj ženi na ideji da se ostvari kao majka. "I ti planiraš da zatrudniš? Umjesto podrške i riječi da je moguće da ostvare zdravo potomstvo uz poštovanje određenih pravila, sličnim komentarima ljekari kod takvih osoba samo mogu da unište želju za roditeljstvom“, kaže Marjanović.

Planiranje porodice za HIV pozitivne žene i partnere se razlikuje od planiranja porodice kod osoba bez te infekcije. Osobe koje su inficirane HIV-om, a žele da se ostvare kao roditelji, dosad nisu uspjele da to učine u Crnoj Gori, već su na vještačku oplodnju, opet zbog odbijanja, odlazile u druge zemlje.

Nijedna HIV osoba koja se Savetovalištu obratila za diskriminaciju, nije podnijela pritužbu zbog toga. Marjanović to obrazlaže činjenicom da se ti pacijenti, kao hronični bolesnici moraju osloniti na ovaj zdravstveni sistem, plaše odmazde ljekara.

U Crnoj Gori su tokom prošle godine registrovana 33 nova slučaja infekcije HIV-om. Prema podacima Instituta za javno zdravlje, 10 inficiranih registrovano je u Podgorici, po četiri slučaja u Budvi i Kotoru, po dva u Herceg Novom, Beranama i Bijelom Polju i po jedan u Ulcinju, Baru, Mojkovcu, Danilovgradu i Nikšiću.

Strahuju da ne izgube pacijente

Marjanović je od stomatologa, kako kaže, čula da odbijaju liječenje osoba inficiranih HIV-om iz bojazni da će zbog toga ostali pacijenti odbiti njihove usluge. To pravdaju, navodi, da "hrane" porodicu.

"Ako jedan ljekar tako razmišlja, onda moramo dobro da razmislimo kakvi su i zašto su ti stavovi takvi", kaže Marjanović.

Institut za javno zdravlje je 2012. objavio Studiju znanja, stavova i ponašanja u vezi sa HIV/AIDS među zdravstvenim radnicima. Rezultati Studije ukazuju na to da tek 11 odsto ispitanika nije izrazilo neki oblik osude ili krivnje prema osobama inficiranim HIV-om.

( Damira Kalač )