Parovi u dugim vezama vremenom počinju zvučati i izgledati slično

99 pregleda1 komentar(a)
ljubav, sreća, Foto: Shutterstock
10.02.2017. 16:14h

Duga veza može utIcati na promjenu načina razmišljanja i djelovanja. Džošua Vulf Šenk, autor knjige "Power of Two" to naziva "zajedničkim umom". Vlastiti privatni jezik, interne šale te situacije u kojima ličite jedno na drugo znakovi su "zajedničkog uma".

Parovi u dugim vezama vremenom počinju zvučati i izgledati slično

Jeste li ikada dobili tekst koji nosi određeni značaj koji je nemoguće objasniti? Šenk piše da su zajednički jezik i poseban vokabular prvi znaci da radite na sinhronizaciji. Prema studiji Roberta Hupera sa Univerziteta u Teksasu, tajna komunikacija produbljuje vezu i uspostavlja jedinstven, zajednički identitet. Istraživanja psiholog Karol Brus pokazuju da su partneri koji često koriste privatnu komunikaciju i tajne riječi srećniji.

Način na koji većina razgovara s nepoznatim ljudima, poznanicima pa čak i bliskim prijateljima osjetno se razlikuje od načina na koji govore kada su sami s partnerom. Šenk objašnjava kako se, kada smo sa partnerom, ne pridržavamo obrazaca ponašanja, odnosno prestanemo provjeravati sebe prije nego progovorimo jer smo iskreniji i otvoreniji. Mnogi parovi s kojima je Šenk razgovarao u svojoj knjizi imaju takav odnos.

Parovi u dugim vezama takođe imaju mnogo šala koje nikom drugom nisu smiješne. Inače, smijeh i interne šale su veoma dobre za vezu jer stvaraju osjećaj još veće povezanosti.

Istraživanje iz 2007. pokazuje da parovi u dugim vezama počinju zvučati jednako. Osim što imaju svoj vokabular, u mnogim slučajevima parovi u dugim vezama počnu odgovarati jedni drugima u istim ritmovima i oponašati sve, od naglaska druge osobe, dužine i stanki tokom govora pa čak i uzrečica. Psiholozi ovaj fenomen nazivaju "emocionalna zaraza". Neki stručnjaci tvrde kako promjene u obrascu mogu biti jedan od pokazatelja koliko dugo će par ostati zajedno.

U nekim slučajevima osobe u dugoj vezi počnu ličiti jedna na drugu. Psiholog Robert Zajonc je u svojoj uticajnoj studiji iz 1987. godine utvrdio da postoji očigledan razlog zbog kojeg parovi počnu gledati na isti način. Naime, oni koriste iste mišiće tako često da vremenom počnu odražavati jedno drugo, a Šenk kaže kako ta koordinacija nije slučajna.