Kada je pisanje problem

Kada bismo mogli dati pojednostavljeno objašnjenje šta je to grafomotorika mogli bismo reći da je riječ o sposobnosti držanja olovke i pisanja. Iako zvuči kao lako izvediva aktivnost, zapravo je riječ o vrlo složenoj aktivnosti koja uključuje veći broj različitih sposobnosti i vještina koje se počinju razvijati još od najranijeg djetinjstva. Uz finu motoriku ruku, koja se smatra preduslovom uspješnog pisanja, važne su:

- vizuelno-perceptivne vještine - sposobnost tačne interpretacije i davanje značenja onome što vidimo, razlikovanje uzoraka koje vidimo, prepoznavanje cijelog uzorka na osnovu djelova uzoraka;

- ortografsko kodiranje - sposobnost predočavanja pisane riječi u pamćenju te pristupanje cijelom uzorku riječi, pojedinačnom slovu ili skupini slova;

- motoričko planiranje i izvedba - postojanje ideje i plana kako izvršiti neku aktivnost te usklađivanje motoričke izvedbe s tim planom;

- kinestetički feedback - znanje o položaju i pokretu djelova tijela u prostoru uz pomoć impulsa koji se iz tijela prenose u mozak, a koji pomažu tijelu da prilagodi pokrete šake i prstiju;

- vizuelno-motorička koordinacija - usmjeravanje pažnje i pogleda na pokrete šake i prstiju.

Koji su to problemi u grafomotorici?

U današnje vrijeme mnoga djeca već prije polaska u školu poznaju sva slova i brojeve te uspješno uvježbavaju i savladavaju tehniku pisanja u prvom razredu. Međutim, neka djeca imaju određene teškoće koje nikako ne mogu prevladati iako ulažu značajan napor. Kod takve djece se često mogu primjetiti deficiti u gore navedenim sposobnostima i vještinama koji se oslikavaju na način da dijete ima problema s prepoznavanjem i razlikovanjem slova te ih ne može sa sigurnošću napisati, isto slovo oblikuje na više različitih načina ili često usred pisanja zaboravi kako neko slovo izgleda, nesigurno i/ili nepravilno drži olovku zbog čega sporo piše ili mu je rukopis nečitak, neodgovarajuće pritiska olovku na papir, prilikom pisanja prelazi linije i ne poštuje postojeće margine u svesci i tome slično. Kod djeteta urednog razvoja riječ je o problemima koji su malobrojni i nisu dugotrajni, dok su kod djece sa specifičnim teškoćama greške mnogobrojne i stabilne te se ne smanjuju bez stručne pomoći.

Teškoće u grafomotorici imaju značajan uticaj na školski uspjeh, jer vladanje grafomotoričkim vještinama utiče na savladavanje dviju temeljnih vještina daljeg školovanja - pisanje i čitanje. Djeca koja imaju slabije razvijenu grafomotoriku mogu odbijati aktivnosti u kojima se od njih traže ove vještine pa, na primjer, ne žele da pišu domaće zadatke, gube motivaciju za rad, a time i priliku za učenje i usvajanje novih znanja. Takođe, uslijed nakupljanja frustracija može se javiti anksioznost, manjak samopouzdanja ili depresija.

Važno je naglasiti kako je grafomotorika sposobnost koja se razvija, ali i vježba te se problemi koje dijete ima mogu riješiti odgovarajućim grafomotoričkim vježbama koje ujedno podstiču i razvoj pažnje, koncentraciju, orijentaciju, govor i spoznaju. Različiti stručnjaci ističu važnost grafomotorike za djetetov razvoj jer pokreti rukom aktiviraju područja u mozgu koja su zadužena za razmišljanje, pamćenje i produkciju jezika. Pišući, učenici treba da usmjere pažnju na to što pišu, aktivno da slušaju, pamte sadržaj koji zapisuju, prate i vode računa o prostornoj organizaciji u svesci te da koordinišu pokrete ruke i oka kako bi oblikovali slova.

Kako prevazići probleme?

Veliki naglasak se stavlja na odgovarajuću ranu stimulaciju, jer je lakše pravilnim aktivnostima spriječiti nastanak razvojnih problema kod djece u odnosu na trud i vrijeme potrebno za njihovo liječenje. Predvježbe za razvoj grafomotorike skrivaju se u različitim aktivnostima svakodnevnog života i igara kojima se dijete zabavlja poput samostalnog hranjenja, oblačenja i svlačenja odjeće i obuće, kopčanje dugmeta, vezanje vezica, listanje slikovnica, hvatanje, držanje i ispuštanje igračaka, crtanje, bojanje, sjeckanje, lijepljenje, cijepanje i presavijanje papira, nizanje perlica, oblikovanje plastelina ili tijesta, slaganje puzli ili kockica i tome slično.

Sve navedene aktivnosti prethode držanju olovke i pisanju jer doprinose jačanju mišića šake, spretnosti, razvijanju koordinacije ruka-oko, opažanja i koncentracije te su neizostavan dio cjelokupnog razvoja djeteta. Ukoliko djetetu od najranije dobi omogućimo dovoljno kretanja, pravilnu izmjenu aktivnosti, učenje kroz igru i podstičemo ga na samostalnu brigu o sebi u skladu s njegovom dobi dovešćemo ga do faze kada mu hvat olovke i kontrola nad njom neće predstavljati problem te će polaskom u školu uspješno ovladati tehnikom pisanja. U slučaju da ste kod djeteta primijetili teškoće u ovom području, koje ne možete samostalno riješiti, zatražite savjet i pomoć stručnjaka kako biste djetetu olakšali uspješno savladavanje školskih obaveza.

( Marina Radošević )