Kako je mađarski premijer svojoj porodici obezbijedio milione

Sport je uvijek mnogo bitniji od bilo kojeg drugog političkog interesa i ne smije se skretati u arenu političkih borbi, utvrdio je mađarski premijer Viktor Orban kada je najavio da će se Budimpešta kandidovati za domaćina Olimpijskih igara 2024. godine.

Mnogi mu nijesu povjerovali i zemlja se podijelila na dva tabora: one koji Olimpijadu vide kao priliku vraćanja "državnog prestiža i ugleda" te one koji se boje troškova i dodatnog bogaćenja premijeru odanih oligarha, piše Jutranji.

Trenutno je Budimpešta, uz Los Angeles i Pariz, jedan od finalista za domaćina. Navodno nije favorit u trci o kojoj će se odlučivati u septembru, ali peticija kojom se traži da narod odluči o tom pitanju dosad je prikupila 80.000 potpisa.

"Oko Igara niko nije pitao mađarski narod i sad je vrijeme da kažu šta misle. Mađari žele da se čuju i uvjereni smo da ćemo skupiti potrebne potpise", tvrde organizatori.

Za referendum im treba oko 138.000 potpisa i sigurni su da će ih imati do sredine februara. U prilog im idu i najnovije ankete. Čak 68 posto ljudi se protivi Igrama zbog visokih troškova (vlada tvrdi da bi troškovi iznosili 2,7 milijardi dolara, što stručnjaci nazivaju "smiješnim" jer je Grčka, na primjer, samo na bezbjedonosni aspekt Igara potrošila 1,6 milijardi dolara). Njih 54 posto bi, da mogu, glasali za povlačenje iz trke. Smatraju da si Mađarska jednostavno ne može sebi da priušti taj luksuz.

"Olimpijske igre uvijek premaše budžet, čak i u zapadnim zemljama. Još je gore kada je sve začinjeno korupcijom. Novac očajno treba na drugim mjestima, u zdravstvu i obrazovanju", rekao je za "Fajnenšl tajms" Gergelj Kardoš, 33-godišnji projektni menadžer.

S njim se slaže još jedan sagovornik "Fajnenšl tajmsa" Jozef Peter Martin, izvršni direktor mađarskog "Transparensi internešnl".

" Olimpijada bi bila super stvar za državu s manje korupcije. No, trenutno u Mađarskoj postoje veliki rizici oko podjele javnih kokursa", smatra Martin, prenosi Blic.

Od najboljeg druga napravio moćnog tajkuna

Čini se da to ne govore bezveze. "Transparensi internešnl" je nedavno Mađarsku uvrstio među najkorumpiranije države iz grupe koja se EU pridružila 2004. godine, a sumornu sliku ocrtava i njemački "Špigl".

Kao primjer funkcionisanja moderne Orbanove Mađarske navodi Felčut, premijerovo rodno mjesto udaljeno od Budimpešte 34 kilometra. Felčut ima vrtić, starački dom, 1812 stanovnika i novi fudbalski stadion za 3800 gledalaca, preko puta kog se nalazi Orbanova rodna kuća (i on je bio perspektivni fudbaler kao i turski predsjednik Erdogan). Kilometar dalje nalazi se železnička pruga. Prugu je, među ostalima, finansirala i EU, no da bi se projekt isplatio, trebalo bi da je dnevno koristiti više stotina ljudi. Stanica je, tvrdi "Špigl", prazna.

Lurinc Mesaroš, trenutno jedan od 20 najbogatijih ljudi u Mađarskoj i većinski vlasnik hrvatskog fudbalskog kluba Osijek. Prije nego što je njegov stari školski prijatelj Orban postao premijer, Mesaroš je jedva preživljavao radeći kao vodoinstalater, no stvari su se promijenile. Njegova firma sagradila je i stadion i željeznicu i akademiju za mlade fudbalere. Mesaroš ima i lanac hotela i holding s različitim firmama. Otvoreno priznaje da svoj uspjeh duguje "dobrom gospodaru" Orbanu.

Otkad je drugi put došao na vlast 2010. godine, Orban je čvrsto zgrabio poluge moći. Uspostavio je, piše "Špigl", korumpiranu oligarhiju u kojoj profitiraju njegovi prijatelji, porodica i sljedbenici. Promijenio je Ustav, "obuzdao" Ustavni sud, preuzeo sve medije. Na ključne pozicije u svojoj administraciji, bezbedonosnom aparatu, državnim medijima i firmama te sudovima postavio je svoje provjerene i odane ljude.

Članovi Fidesza (Mađarski građanski savez) dobijaju vladine zajmove i državne ugovore, svaki viši član vlade povezan je s velikim firmama, konkursi se objavljuju kao predstava, iako se zna ko će ga dobiti - firme čiji su vlasnici dobri s Orbanom.

Metro u Budimpešti - najveća prevara u EU?

Premijer nije zaboravio ni na svoju porodicu. Rahel Ištvan Tiborc, nakon studija prava osnovao je firmu za elektroniku i zarađivao 10.000 eura godišnje. Nekoliko godina kasnije, kada je njegov tast već postao premijer, njegova je firma 2014. i 2015. dobila ugovore teške oko 65 miliona eura za nabavku LED rasvjete gradova koje vode Fideszovi gradonačelnici. Projekat se dijelom finansirao iz evropskih fondova pa je Evropska kancelarija za borbu protiv prevara (OLAF) pokrenuo istragu.

Ista se institucija oglasila i oko projekta gradnje linije četiri metroa u Budimpešti. Tvrde da su primijetili da su koruptivnim djelima i nepravilnostima "zaraženi" ugovori vrijedni oko 272,8 milijardi forinta, te da bi EU mogla da tražiti nazad dio uloženog novca (govori se čak o dvije trećine). Smatra se da su malverzacije s metroom jedan od najvećih slučajeva finansijskih malverzacija u Evropskoj uniji uopšte, ali ni izdaleka nije izdvojen. Od 2012. godine OLAF ih je u Mađarskoj identifikovao ukupno 24.

No, evroskeptični Orban,vrijednost čijeg klana je procijenjena na oko 22 miliona eura, trenutno se čini nedodirljivim. Njegovi ljudi su na ključnim mjestima i u regulatornim telima u Mađarskoj, čak se i državni tužilac često viđa kako s premijerom sjedi u VIP loži u voljenom Felčutu.

Eutanazirani su i mediji. U oktobru je ugašen "Népszabadság", najveće dnevne političke novine koje su bile kritički raspoložene prema Orbanu. List je bio u vlasništvu "Mediaworks Group" čiji je vlasnik bio austrijski biznismen koji kupuje firme po Mađarskoj i Balkanu, a koji ima kredit u mađarskoj državnoj banci, tvrde mađarski istraživački novinari iz ugašenog lista. To ga je, uvjereni su, učinilo ranjivim na ucjenu te je dobio direktivu da ih se riješi. Austrijanac je naknadno prodao "Mediaworks Group" firmi za koju se vjeruje da je u vlasništvu Lurinca Mesaroša.

Uprkos svemu, pa čak i anketama koje pokazuju kako 67 odsto Mađara smatra da im je vlada korumpirana, Orban i dalje uživa zavidnu popularnost. Jedina mu je stvarna opozicija desni Jobbik koji osvaja oko 15 odsto glasova.

( Vijesti online )