Zašto milijarderi bježe na Novi Zeland i šta ih tamo čeka
Možda je do toga što je Donald Tramp sada u Bijeloj kući, možda zbog španske veganske gladi, ustanka robota ili je došlo do tačke pucanja zbog nejednakosti u svijetu
Svjetski milijarderi očigledno znaju nešto što mi ostali ne znamo, piše Piter Foster iz Telegrafa. Izgleda da je ljudska rasa bliža Armagedonu nego što su obični smrtnici shvatali.
Možda je do toga što je Donald Tramp sada u Bijeloj kući, možda zbog španske veganske gladi, ustanka robota ili je došlo do tačke pucanja zbog nejednakosti u svijetu.
Šta god da je razlog, milijarderi iz tehnoloških kompanija i investicionih fondova se spremaju za bjeg u planine. Preciznije, u planine Novog Zelanda.
Možda su gledali previše Gospodara prstenova u svojim privatnim bioskopima, ali prema posljednjim izvještajima, mnogi planiraju da se u nekom momentu upute ka pistama u Mrkoj šumi.
Piter Til, jedan od osnivača PejPala je jedan od 92 milijardera koji su dobili državljanstvo Novog Zelanda po posebnim uslovima, javio je Financial times prošle nedjelje.
Milijarderi navodno ovo ostrvo vide kao čamac za spasavanje kada obični ljudi budu svedeni na lov i skupljanje razorenim ulicama.
Til je bio pionir jer je kupio imanje od 500 ari u mjestu Lejk Vanaka i platio ga 10 miliona eura 2015. godine. Sudeći po cijenama koje nevjerovatno skaču, ima još dosta milijardera spremnih da kupe imanja u istoj državi.
Ova imanja imaju sopstvene izvore vode i struje, i dovoljno zemlje za obrađivanje, navodi Sotheby International, firma za nekretnine.
Novi Zeland je već jednom bio mjesto gdje su ekscentričniji bogataši bježali i to 1999. u strahu od Milenijumske bube. Tada su postojali strahovi da će se sa početkom 2000. godine desiti sintaksička greška globalnih razmjera koja bi maltene uništila čovječanstvo: satovi bi stali, semafori se pogasili, a sistemi kritični za život od intenzivne njege do vazdušne kontrole bi "umrli".
U jednakoj opasnosti su bili japanski elektronski toaleti sa ugrađenim bideima i silosi sa američkim nuklearnim raketama. Praktične vlasti Novog Zelanda su spremili svoje građane za mogući kraj, pa je Ken bubašvaba upozoravao na nadolazeu katastrofu. Ali, kada je sat otkucao u ponoć, nebo nije palo.
Svi bogataši su samo pošli kući narednog dana. Međutim, bogataši iz Silikonske doline očigledno ni skoro 20 godina kasnije nisu svjesni da ako se svijet uruši, oni će imati najmanje šanse da prežive.
Stanovnici Novog Zelanda su jako trenirani da prežive, još od vrtića prolaze teške vježbe i uče kako da se snađu ako budu odsječeni od svijeta zbog cunamija, erupcija vulkana i zemljotresa.
Šta će bogataši da rade u trenutku kada njihovi baštovani, čistači bazena i vodiči za hvatanje letećih riba odu kući da paze svoje? Šta će da rade kada ostanu bez zaliha goriva, kada telefonske linije budu oborene, a sateliti nedostupni.
Tada će bogataši morati da sami cijepaju drva za potpalu i nauče kako da održe vatru sa mokrim cjepanicama kao većina Novozelanđana. Moraće da nauče da obradivo zemljište ne znači da se samo obrađuje i da će morati da ga brane od sunca, nasrtljivih buba i skakavaca.
Naučiće da pecanje oštrim štapom nije jednostavno kao što je YouTube. Neće izdržati ni tri nedjelje, već im je bolje da posljednji kanister goriva iskoriste da se svojim letjelicama vrate ostacima civilizacije.
( Vijesti online )