Trampu već u martu prijeti impičment?

Veliki dio američke javnosti traži odgovornost Donalda Trampa povodom poteza koji je povukao od kad je izabran za predsjednika SAD.

U anketi čak 40 odsto Amerikanaca se protivi uredbi o imigraciji, podizanju zida na granici sa Meksikom.

Ispitanici su takve odredbe nazvali "neameričkim" i "fobičnim".

Zato i ne čudi što se kroz medije sve češće pominje "impičment", odnosno postupak opoziva predsjednika u Kongresu SAD.

Napravljena je i stranica ImpeachDonaldTrumpNow.org koja je do sada okupila preko 600.000 ljudi, koji su potpisali peticiju.

Neki idu toliko daleko da smatraju da je opoziv predsjednika moguć već u martu.

Kao glavni razlog za pokretanje postupka impičmenta navodi se Trampovo, za sada deklarativno, odbijanje da se povinuje odlukama suda u vezi sa zaustavljanjem predsjedničkog ukaza o migrantima, piše "Vašington post" koji je zatražio i mišljenje pravnih stručnjaka a oni su jedinstveni u ocjeni da predsjednik nema pravo da ne poštuje odluke suda i da je to dovoljan razlog za pokretanje procedure opoziva.

Džejms Robart, sudija Federalnog okružnog suda, je praktično poništio predsjednički ukaz o migrantima, a Tramp je odmah na to krenuo da baca drvlje i kamenje na društvenoj mreži Tviter gdje je čak nazvao Robarta „takozvanim sudijom“, a njegovu odluku „smjehotresnom“. Tramp je kritikovao sistem u kojme „neki sudija“ može da ukine odluku predsjednika koja se tiče unutrašnje bezbjednosti. Šef Bijele kuće je i optužio sudiju i sudski sistem za buduće neprijatnosti u vezi sa njegovom odlukom, prenose Večernje novosti..

Ključni test za demokratiju je, piše "Vašington post", da li ljudi na visokim mjestima mogu da krše zakon nekažnjeno. Za demokratiju u SAD, najveća opasnost je da to radi predsjednik države.

Član 2, stav 4, ustava SAD glasi: “Predsjednik, potpredsjednik i svi civilni službenici Sjedinjenih država, će biti odstranjeni sa svojih funkcija nakon Impičmenta i osude za: izdaju, korupciju ili druge visoke zločine i prekršaje.”

Do sada, u istoriji SAD tri procesa Impičmenta su se vodila:

1868. protiv predsjednika Endruja Džonsona, zbog toga što je smjenio Sekretara Rata Edvin Stantona, čime je prekršio Akt o mandatima službenika;

1974. protiv predsjednika Ričarda Niksona zbog zataškavanja afere Watergate 106 godina nakon Džonsona;

1998-99 protiv predsjednika Bila Klintona zbog skrivanja vanbračne afere (24 godine nakon Niksona).

Impičment rezolucije, koje kreiraju članovi Predstavničkog doma, predaju se Pravosudnom komitetu, a on odlučuje da li rezolucija i njene optužbe na račun predsjednika, zavrijeđuju prosleđivanje Predstavničkom domu, na glasanje o pokretanju formalne istrage.

Oba doma glasaju, za ili protiv, impičment istrage. Neophodna je samo prosta većina, kako bi se procedura pokrenula, prenose Večernje novosti

Ako je istraga odobrena, Pravosudni komitet sprovodi istragu da utvrdi (slično kao porota) da li postoji dovoljno dokaza koji bi opravdali primjenu članova impičmenta protiv predsjednika. Komitet zatim donosi Nacrt članova impičmenta, koji se odnose na optužbe koje potkrepljuju dokazi. Komitet glasa o svakom članu impičmenta ponaosob, kako bi utvrdio da li treba da se proslede (svaki član ponaosob) Predstavničkom domu na glasanje.

Ako Pravosudni komitet proslijedi jedan ili više članova impičmenta, cijeli Predstavnički dom glasa o tome da li član (ovi) impičmenta zavrijeđuju suđenje pred Senatom, prostom većinom glasova.

Ako Predstavnički dom odobri barem jedan od članova Impičmenta, predsjednik je tehnički impičovan (opozvan) i cijeli proces stupa u nadležnost Senata. Predstavnički dom onda imenuje članove Kongresa da djeluju kao tužioci.

Suđenje predsjedniku odvija se u Senatu. Nad samim procesom predsedava Vrhovni sudija Ustavnog suda SAD. Predsjednik ima pravo na branioca po svom izboru. Može da prisustvuje lično ili da prepusti svoju odbranu advokatima.

Nakon što sasluša sve dokaze i završne reči, Senat raspravlja iza zatvorenih vrata, zatim glasa na javnoj sednici da li da osudi ili da oslobodi predsjednika. Kako bi se predsjednik osudio neophodna je dvotrećinska većina, odnosno 67 senatora. Ako se ovo desi, predsjednika odstranjuju sa funkcije i nasljeđuje ga potpredsednik. Odluka Senata je konačna i ne postoji pravo na žalbu.

( Vijesti online )