Pobjeda nad Genkom je moj najteži poraz u karijeri
"Protiv Irske u Podgorici u dresu mlade reprezentacije, postigao sam gol koji mi je sigurno u najljepšem sjećanju od mnogih koje sam postigao u karijeri", kaže Vujović u intervjuu za klupsku stranicu Budućnosti
Došao je ljetos i debitovao za Budućnost u revanšu sa Genkom u Podgorici. Već nakon 30 sekundi pokazao je da će biti pojačanje.
Pronašao je „iz prve“ Mirkovića na desnoj strani, ovaj centrirao, a Đalović zatresao mrežu za erupciju na tribinama pod Goricom. Pola godine kasnije, na svoj konto ima upisanih sedam golova u prvenstvu, dva u Kupu, kao i desetak asistencija.
Goran Vujović, jedan je od petorice Cetinjana u plavo-bijelom dresu...
"Ta pobjeda od 2:0 protiv Genka je i moj najteži poraz u karijeri. Svima nam je teško palo ispadanje poslije penala, igrom u oba meča smo zaslužili prolaz. Genk je imao više sreće, a mi smo se brzo oporavili od toga i nastavili u pravom ritmu", kazao je 29-godišnji napadač u intervjuu za zvaničnu stranicu FK Budućnost.
Pamti najteži poraz, ali i najdražu pobjedu u karijeri.
"Protiv Irske u Podgorici u dresu mlade reprezentacije, postigao sam gol koji mi je sigurno u najljepšem sjećanju od mnogih koje sam postigao u karijeri. Igranje za reprezentaciju za mene ima mnogo veći značaj nego klupske obaveze. Teško je opisati osjećaj ponosa koji sam imao u svakom nastupu za nacionalni tim. Smatram da sam mogao upisati i više nastupa za svoju Crnu Goru, ali takve su bile okolnosti i ne žalim ni za čim".
A za čim žali Goran Vujović? Igrao je dosta bitnih mečeva u karijeri, sa Videotonom osvojio četiri trofeja, bio šampion i sa Sutjeskom, na dobrom je putu da to uradi i sa sadašnjim klubom...
"Kao mlad sam otišao iz Lovćena u Teleoptik, imao sam želju da debitujem za Partizan i to je jedina stvar koja mi se nije ostvarila u dosadašnjoj karijeri. Dosta se negativnih okolnosti desilo i dok sam bio u Egeru, igrao sam dobro ali tim nije pobjeđivao i taj period mi nije ostao u lijepom sjećanju samo zbog tih stvari".
Ipak, Vujović je ostavio dubok trag u mađarskom fudbalu.
"Videoton pamtim samo po dobrom. Osvojili smo prvenstvo, Kup, Super kup i Liga kup. Dao sam dosta važnih golova, pomogao ekipi da ostvari cilj".
Povratak u crnogorski fudbal pamti po uspjesima u Lovćenu i Sutjeskoj.
"Kao mlad sam otišao iz Lovćena, ali mi je drago što sam se vratio u pravom momentu da izborimo opstanak, odigrao sam šest mjeseci i postigao desetak golova. Boravak u Nikšiću mi je ostao u prelijepom sjećanju, osvojili smo titulu. Za svaki grad u kojem sam igrao me vežu lijepe uspomene".
Vujović je više nego zadovoljan nakon pola godine provedenih u dresu Budućnosti.
"Moram biti zadovoljan jer smo ostvarili cilj. Imamo dobru bodovnu zalihu, najbitnije je da odigramo na nivou iz prvog dijela. Mislim da nas niko ne može ugroziti, osim nas samih. Ekipa igra lijep fudbal. Koncentrisani smo i sigurni da je titula blizu, ali se ne opuštamo i shvatamo ozbiljno svaki naredni meč, uključujući i prijateljske. Želimo da se što bolje pripremimo za utakmice u Evropi. Sebi želim još golova i asistencija, to se podrazumijeva".
Svaku utakmicu Budućnosti, i kući i u gostima, prati veliki broj članova porodice Vujović. Goran ističe da su mu oni najveća podrška.
"Imam brojnu familiju, moji Vujovići su sportska porodica i oni su mi najveća podrška, kao što i treba da bude. Kao mlad sam otišao sa Cetinja, ali nikad nisam osjetio da su mi daleko, svaki trenutak smo koristili da budemo zajedno".
Prepoznatljivo je lice Goranovog sina Nikše, koji je redovan i na treninzima Budućnosti.
"Volio bih da bude fudbaler. Podsjeća na mene i fizički i mentalitetom, voli da me gleda i ne smije da propusti nijedan meč. Sad sam dobio i kćerku Petru, njoj želim da bude lijepa i pametna na majku", iskren je Vujović.
Goranov brat Ilija je takođe fudbaler.
"Ilija je pred potpisom stipendijskog ugovora za Budućnost. To je prvi veći korak u njegovoj karijeri, potrudiću se da mu budem podrška i nastojaću da bude bolji fudbaler od mene. Ko zna, možda i zajedno zaigramo za Budućnost".
Uz Radomira Đalovića, Goran Vujović je neko od koga mlađi fudbaleri mogu dosta na nauče.
"Imamo dobre mlade igrace, koji su spremni da uče od nas starijih i koji prihvataju svaki savjet i kritiku na pravi način. Trudim se im prenesem znanje i iskustvo koje posjedujem, želim da oni vide kako se mi stariji borimo za svaku loptu, jer jedino će tako uspjeti u karijeri".
( Vijesti sport )