Tajna (Medova) večera

Dok je Medo na Molitvenom doručku pokušavao da priđe Melaniji Tramp i ponudi joj da uđe u Upravni odbor Banke hrane, njegov opozicioni saborac Aleksandar Damjanović je novom šefu Stejt departmenta Reksu Tilersonu objašnjavao koliko je njegov kolega Milan Knežević dobro sa tovarišom Putinom. Kao i sam Tilerson. Obezbjeđenje je, na žalost, spriječilo Meda da priđe prvoj dami SAD, jer su zbog njegovog tena bakarne boje pomislili da se radi o nekom imigrantu, Meksikancu najvjerovatnije, a takvi su, prema tvrdnji Melanijinog čojka, opasnost za svakog poštenog i bogatog Amera. Zato je Medo morao da se zadovolji susretom sa Ilonom, starom poznanicom iz daktilo biroa Stejt departmenta. Prostodušan po prirodi, Medo se odmah povjerio Iloni da baš u trenutku dok oni doručkuju u Vašingtonu, njegov brat Milan Knežević boravi u Čečeniji, u potrazi za investitorima koji bi uložili u sjever CG. Da bi Iloni sve bilo jasno, Medo joj je objasnio da je Čečenija za Rusiju isto što i Kalifornija za Ameriku, a da je Kadirov isti Švarceneger, posebno kada se na zvaničnom prijemu pojavi sa heklerom za pojasom ili kalašnjikvom u ruci. “Pravi Terminator”, odmah je ukapirala Ilona.

Damjanoviću je doručak umalo izašao na nos kada se u njegov razgovor sa Tilersonom umiješao Ivica Dačić. Zvanično i dalje ministar inostranih poslova Srbije, iako svi Srbi sveta imaju subjektivni osjećaj da je Aleksandar Vučić ne samo premijer, već i šef diplomatije. I ministar finansija. I predsjednik Vrhovnog suda. I državni tužilac. I glavni urednik svih medija. I vodeća starleta. I najveći prijatelj Crne Gore. A uskoro, ako Bog da, i predsjednik države! Srpski Tramp. Why not?! Kada je i njemu Srbija na prvom mjestu. A Partizan na drugom.

Medo je bio veoma zadovoljan srdačnim i otvorenim razgovorima sa Ilonom, razmišljajući kako je jaka ta Amerika kada šefica daktilo biroa Stejt departmenta na ravnoj nozi s njim, vodećim regionalnim ekspertom za bezbjednost i kamataške stope, raspravlja teme od svjetskog značaja. Taman kada je pomislio da će makar jednom u životu završiti neki posao bez skandala, Medo je izrazio oduševljenje Trampovim ukazom o gradnji zida prema Meksiku, čime će El Ćapo, pokojni Eskobar, zatvoreni Šarić, oslobođeni Cane i povučeni Milo, biti spriječeni da i dalje valjaju velike količine narkotika po Americi. Ilona je u momentu dobila jarko crvenu boju lica i nekontrolisano počela da viče na jadnog Meda: “Are you idiot! Or rasist! Or both”!

“I am Medo, tovariš Milana Kneževića", skrušeno je odgovorio lider PzP, ne znajući šta ga je snašlo. Tek kasnije, u hotelskoj sobi, i uz pomoć ruskih hakera, Medo je ušao u Fejsbuk profil sekretarice Ilone i vidio da je ona porijeklom Meksikanka, da su njeni roditelji prije 45 godina ilegalno prešli granicu baš na mjestu gdje prezident Tramp sada namjerava podići veliki zid. Tako su ušli u SAD, radili najteže poslove, da bi svojoj Iloni, i još trojici braće, obezbijedili pristojan život. Šta bi bilo da je Milo prije 30 godina, kada je pučem došao na vlast, da je već tada podigao zid na Kosanici i spriječio sve Pljevljake da se dokopaju Podgorice?! Da li bi se Medu pružila prilika da završi fakultet u glavnom gradu. Formira porodicu i mikrofinansijsku instituciju, otvori Tviter i Fejsbuk nalog, postane opozicioni lider, brat Milana Kneževića i Ramiza Kadirova, komšija premijera Markovića, fan Donalda Trampa i još više njegovog zida prema Meksiku. Zbog čega je Ilona dobila nervni napad.

Bježeći od izbezumljene Ilone, Medo je naletio na Tilersona, Ivicu i Damjanovića, dok su umakali priganice u med, što je stari srpski običaj koji će se praktikovati u Bijeloj kući sve dok Joanikije Karić Junior ne postane predsjednik Amerike. Zašta ga dinastija Karić, od rođenja, priprema. “Ako je mogao Donald, zašto ne bi mogao Joanikije”, reče Ivica Dačić i uze da lomi pogaču koju je izvadio iz cegera što mu ga je za put pripremio lično šef države, Toma Nikolić. Kada je vidio Ivičin ceger i čuo da ga je lično pakovao Toma Senior, Medo je znao da je u njemu i čuvena predsjednikova rakija "Tomovača"! Bilo je već 10 ujutro i Medo je počeo da osjeća posljedice apstinencijalne krize. “Ako za doručak Melanija ne služi viski, može i Tomovača”, povjerio se Medo Ivici. Nakon što su sa dva deci Tomine “ljute” nazdravili Tilersonu i Stejt departmentu, Medo i Ivica su zapjevali izvornu srpsku pjesmu "Miljacka", dok je nezavisni poslanik Damjanović pokušavao da ubijedi Reksa kako se ništa čudno ne dešava, već su prosto Srbi veseo narod, koji svakom želi dobro, i nikom nikad nije učino zlo.

Dok se, dakle, na molitvenom doručku u Vašingtonu sklapana poznanstva i prijateljstva, koja će opredijeliti dalji evroatlantski put Crne Gore, na drugoj strani svijeta, u Čečeniji Ramiza Kadirova, Milan Grozni (direktni potomak prvog ruskog cara Ivana Groznog) predstavljao je domaćinima biznis plan milionske investicije u plantažu pomorandži na sjeveru Crne Gore. Poput one Ištvana Saboa iz legendarnog filma “Krunski svjedok”. Plantaža bi bila što bliže gradu, kako bi Orhan Šahmanović, mayor Plava, mogao svakog dana da je obiđe i javi uvaženom predsjedniku Čečenije i velikom pokloniku ljudskih prava, kako napreduje investicija.

Na trećoj strani, usred Podgorice, u novootvorenom kompleksu Verde, preko puta UDG, na tajnoj večeri, našli su se kontroverzni biznismeni Tomo Čelebić i Željko Ivanović. S ciljem da učine sve kako opozicija u Nikšiću ne bi izašla u jednoj koloni.

Upravo tom paklenom planu bio je prilagođen meni tajne večere:

Predjelo: njeguški sir u sosu od plavskih borovnica Glavno jelo: kuvana goveđa glava u Medovoj maramici Desert: urmašice na Muhovićev način sa prelivom Mandušića Vuka.

Ostalo znate. Medo vam je sve napisao na Fejsbuku. A Grk Drale prenio u žutoj štampi. I na najposjećenijem portalu, ako je vjerovati Alexi (nije od Bečića). I ne nosi crvenu kravatu. Na kojoj piše - Demokrate first! Čudo su metafore. Bravo ti ga, Medo.

( Željko Ivanović )