TAJVAN IZBLIZA: "Vijesti" na ostrvu koje će biti u fokusu čitavog svijeta

Za generaciju koja je odrasla devedesetih malo je značajnih asocijacija koje bi ih povezale sa ostrvom udaljenim više od 9.000 kilometara po imenu Tajvan. Vjerovatno najznačajnija je vezana za doba popularnosti aparata za video igre i čuvene "Street hoop" košarke 3 na 3, gdje su pravi znalci bili svjesni da najbolja ponuđena reprezentacija nije SAD, Njemačka ili Italija, već upravo Tajvan.

Jedina značajno dobra ocjena Tajvana je bila šut za tri, dok su najgori bili u skoku, ali upravo ta jedinica je omogućavala brzo zakucavanje, odnosno najbrži mogući put do obruča prije nego dominantni protivnik uspije da stigne da blokira šut. I slučajno ili ne, taj uspjeh ispod radara, to što bi kraj definicije neupadljivosti mogla da stoji zastava Tajvana, to insistiranje na "mekoj moći" je glavni utisak koji je ponio reporter "Vijesti" koji je imao priliku da sa još dvadesetak novinara iz čitavog svijeta proputuje tim ostrvom.

Tajvan bi mogao da bude jedno od najznačajnih pitanja u globalnoj politici narednih godina, jer je prilično izvjesno da će odnosi Narodne republike Kine i SAD umnogome zavisiti od odnosa prema Republici Kini kako je zvaničan naziv za Tajvan. Tajvan je nastao u ovom obliku 1949. godine nakon poraza snaga Čang Kaj Šeka u građanskom ratu od Mao Cedunga, a danas je najveća ekonomija van Ujedinjenih nacija i na ostrvu živi preko 23 miliona ljudi.

Sam status Tajvana je veoma kompleksno pitanje, jer Narodna republika Kina (kontinentalna Kina - kako je nazivaju na Tajvanu) polaže pravo na Tajvan iako nema kontrolu i direktan uticaj na tamošnje institucije, pa tako efektivno Tajvan u potpunosti funkcioniše kao nezavisni entitet sa slobodnim izborima i samostalnim institucijama. Očekivano, decenijama je taj odnos vrlo kompleksan, a uglavnom se bazirao na ideji održavanja postojećeg stanja, jer Kina prijeti da bi formalno odustajanje od ideje faktičkog ujedinjenja ili proglašavanje nezavisnosti Tajvana rezultiralo vojnom intervencijom. Upravo je to pitanje, odnosno približavanje Kini ili put ka formalizovanju nezavisnosti glavno političko pitanje na Tajvanu. Kuomintang, partija koju je predvodio osnivač Tajvana Čang Kaj Šek se zalaže za bliže odnose sa kontinentalnom Kinom, dok se vladajuća partija Demokratska progresivna partija smatra da je Tajvan već sada nezavisna država i da nema potrebne za formalnom deklaracijom nezavisnosti.

Upravo ta partija je dovela u pitanje politiku "jedne Kine" i konsenzus iz 1992. po kome se "status quo" ne dovodi u pitanje. DPP je na vlast došla 2016. kada je na predsjedničkim izborima ubjedljivo pobijedila Caj Ing Ven.

Ona je prva žena koja je na čelu Tajvana, a nedavno je bila u fokusu svjetske javnosti nakon telefonskog razgovora sa novoizabranim predsjednikom (tada još ne inauguruisanim) Sjedinjenih Američkih Država Donaldom Trampom koji je uznemirio duhove u Kini. To je bio prvi razgovor američkog predsjednika i zvaničnika iz Tajpeja još od 1979. a SAD zvanično podržava princip "jedne Kine" i zvanični Vašington je tada najavio da se to neće dovoditi u pitanje jer to predstavlja temelj odnosa Kine i SAD.

Međutim, sam Tramp je najavio moguće preispitivanje te politike, a delegacija Tajvana je prisustvovala inauguraciji američkog predsjednika uprkos oštrom protestu iz Kine da se radi o ozbiljnom kršenju protokola. Kineski mediji su između ostalog i zbog tog pitanja veoma kritički nastrojeni prema Trampu, dok na Tajvanu odnose sa SAD opisuju kao najbolje ikada. Međutim, i na samom Tajvanu postoji strah da bi mogli biti iskorišćeni kao čip za pregovaranje između SAD i Kine. Odnosi između kineske administracije i Tajvana su vrlo klimavi nakon što je Caj Ing Ven odbila da bez pogovora prihvati stav Kine da je Tajvan dio teritorije te zemlje. Tajvan je svoju ekonomiju razvio upravo putem mudre diplomatije, i "low profile" uspostavljanjem trgovačkih kanala, pa sada ima odlične nezvanične odnose sa brojnim državama.

Zvanične odnose sa Tajvanom održava svega par desetina država, među kojima su Vatikan, Paragvaj, ostrva u Karibima i Okeaniji, par afričkih država i većina zemalja centralne Amerike., i jedino su njihovi predstavnici bili prisutni na proslavi Nacionalnog dana Tajvana.

Tajvan održava nediplomatske, nezvanične odnose sa brojnim drugim državama i postoje predstavništva koja imaju dio funkcija koje imaju ambasade, pa je tako recimo EU najveći direktni investitor na Tajvanu, a u Belgiji funkcioniše glavno predstavništvo Tajvana za EU. Za Crnu Goru je zaduženo predstavništvo u Budimpešti preko kog je reporter "Vijesti" i dobio priliku da bliže upozna Tajvan.

Put do Tajvana nije jednostavan, ide se do Istanbula, odakle let traje skoro 12 sati. Ali, vrijedi jer kad stignete shvatite da Tajvan u potpunosti opravdava naziv Formosa (prelijepo ostrvo) koje su mu dali portugalski moreplovci u 17. vijeku. Ostrvo je gusto naseljeno, a glavni grad Tajpej ima skoro 4 miliona stanovnika.

U prilog ocjeni o neupadljivosti ide i kombinacija stilova arhitekture jer Tajvan je jedno vrijeme bio i pod kontrolom Japana pa građevine u Tajpeju predstavljaju neku vrstu mješavine japanskih i kineskih stilova. Saobraćaj je neočekivano nehaotičan s ozbirom na iskustvo reportera "Vijesti" iz drugih azijskih prijestonica punih motocikala kakav je i Tajvan.

Ulice su skoro nestvarno čiste i uredne uprkos tome što su prepune, ali glavni utisak sa kojim su se složili i ostali učesnici proputovanja iz raznih zemalja svijeta, jeste da se radi o veoma bezbjednoj zemlji. Nivo komfora koji se osjeća tokom običnih uličnih šetnji i sloboda da se uđe u bilo koju mračniju ulicu i luta bez inhibicija je zahtjevala da se potraži i objektivna potvrda subjektivnog osjećaja. I to i potvrđuju podaci koji govore da je samo Japan bezbjedniji od Tajvana. Jednostavna šetnja ulicama Tajpeja, bez turističkih vodiča, je sasvim dovoljna jer se može vidjeti mnoštvo prelijepih hramova, neobičnih arhitektonskih rješenja, ali i prepoznatljivih nebodera sa i to ne samo sa ogromnim natpisima tehnoloških giganata, već i sa imenima brendova koje obično gledate na "sporednim" digitalnim uređajima.

Klima je veoma ugodna jer vlažnost vazduha nije prevelika, a kiša koja je padala tih dana je nešto što se u Crnoj Gori ne može doživjeti, jer je toliko sitna da se praktično ni ne osjeća.

Tajvan ima veoma brze vozove pa se od Tajpeja do trećeg najvećeg grada na ostrvu Tajčunga stiže za nekih 40-ak minuta iako se radi o distanci od 170 kilometara. Posebno impresivno zdanje je tamošnji teatar koji je pravljen bez potpornih stubova na 60 hiljada kvadratnih metara i djelo je čuvenog japanskog arhitekte Tojo Itoa.

Tajčung je bio i mjesto gdje je reporter "Vijesti" obišao jednu od tajvanskih atrakcija koja se reklamira pod nazivom "noćni market".

Noćni market je neka kombinacija buvljaka i bazara koji radi noću i na kom umjesto Diznijevih dominiraju Ghibli proizvodi.

Pravo su mjesto za one koji žele da probaju uličnu hranu i lokalne specijalitete, ali i da se zabave retro video igrama (nismo uspjeli da nađemo Street Hoop) i loše prevedenim ponudima za strane turiste kao što je bio pokušaj reklamiranja njemačkih kobasica. Bukvalni prevod natpisa bi išao ovako: "Služi se sa senfom, pire krompirom i sličnim. Njemačka je bavarska seoska hrana za svinje, ali sada u Njemačkoj lokalci više ne jedu svinjetinu, već uglavnom turisti u Njemačkoj, jer je to njemačka tradicionalna hrana - takozvana njemačka svinja". Klasična tajvanska kuhinja je inače bazirana na morskim plodovima, slatkom krompiru i zelenom povrću.

Po povratku u Tajpej, reporter "Vijesti" je imao priliku da posjeti i drugu najvišu zgradu na svijetu - čuveni Tajpej 101.

Do izgradnje Burž Kalife je držala prvo mjesto sa svojih 509 metara visine. Sada je poznata kao najviša zelena zgrada na svijetu, a posebno iskustvo je vožnja liftom koji vas vodi od 5. od 87. sprata za oko 50 sekundi.

Pogled odozgo je spektakularan pa bolje ponuditi sliku nego pokušati dati opis.

Spektakularan prizor je I klatno teško 660 tona koje se može vidjeti između 88. I 92. sprata, a koje služi kako bi zgradu držalo stabilnom usljed čestih potresa I jakih udara vjetra. Izgradnja ovog klatna je koštala preko 4 miliona dolara.

Posebna atrakcija je Nacionalna palata i muzej koji je jedan od najpopularnijh na svijetu i dom jednoj od najvećih i prefinjenijih kolekcija kineske umjetnosti koja pokriva razdoblja od Neolita do kasnog perioda vladavine dinastije Ćing.

Ogromna kolekcija slika, statua na velikom prostoru onemogućava da se u par sati sve pregleda, ali najjači utisak ostavlja nevjerovatne kaligrafije i predmeti od žada.

Spektakularan je i park ispred muzeja koji podsjeća na okruženja starih japanskih imperijalnih palata sa drvenim građevinama, stazama punim kamenih oblutaka, visokog drveća čije se grane naginju nad šetačima I mostova nad potočićima punim riba.

Ukoliko, ipak, želite da izbliza vidite dio dnevnog religioznog života na Tajvanu, pravo mjesto je Long Šan hram koji je savršena fuzija tradicije i modernog doba. Glavna preporuka je ipak da se odvažite i krenete sami u istraživanje, bilo urbanih zona, bilo onih malo van grada, gdje god da zagazite osjetićete se kao da ste u nekom od Mijazakijevih crtaća – tople boje, kombinacija očuvane starije arhitekture i uklopljenih savremenih rješenja.

Tajvan definitivno sada nije popularna destinacija za ljude iz Crne Gore, mnogima se moralo i objašnjavati da se ne radi o Tajlandu, ali apsolutno jeste destinacija koju treba posjetiti. U svakom slučaju, sve su prilike da ćemo zbog globalne situacije i dešavanja narednih godina imati prilike da dosta slušamo o ovom ostrvu, nadamo se ne iz pogrešnih razloga.

( Srdan Kosović )