Fala, Garsija

Baš se dobro završilo ovo u Las Vegasu... Aperkat, kroše, nokaut... Dejan Zlatičanin više nije šampion svijeta. Odahnula je cijela država. I njen žiri za Trinaestojulsku nagradu... Koju bokser sa vrha svijeta nije dobio prošle godine, a za ovu nam je to završeno. Fala , Garsija... U miru počiva i žiri podgoričke skupštine... Ni Olimpijski komitet ne mora više da kuka što Dejanova vrsta boksa nije priznata u toj organizaciji...

Svi smo počinuli... Naročito Vesna Medenica... Koja je hiljadu veza potegla da Izvršni odbor COK-a sredi u državnim organima "neko adekvatno priznanje“... Ne nosimo žalost ni na Gordanu Đurović. Znala je još u decembru da Dejan i nije neki bokser. Omaklo mu se, kad je nokautirao Mamanija...

Nije loše ispalo ni za navijače... Neće više morati da slušaju licemjerna obrazloženja kako je Dejanu nagrada izmakla čisto zbog procedure... Po čijem je poštovanju Crna Gora šampion u regionu. I šire...

Nije bitno ni jesu li državna priznanja izostala samo zbog toga što je on Crnogorac iz Vrake, a ne autohtoni... Ili da se obraz ne uzme sportistima u koje su uloženi milioni, a napreduju iz poraza u poraz... Sad imamo napismeno...

- Vaš predlog nije potpuno obrazložen, nije sadržao datum kad je kandidat osvojio titulu, niti osnovne biografske podatke... Vjerovali ili ne, ovako je Skupština glavnog grada odgovorila građaninu koji je Deja predložio za najviše podgoričko priznanje.

***

Nikad ođe vlast nije kriva, samo građani... Posebno ovaj predlagač... Podrazumijevao je da žiri zna ono što zna sva Crna Gora - kad se Dejo popeo na tron šampiona... Odjekivalo je sa svih televizija, pisalo u svim novinama... Samo, eto, glavni grad nije mogao da sazna... Čak i ja to pamtim, ali sad neću da napišem... Ćeram inat, kao i žiri...

Iz čistog kaprica, neću odati ni tajnu đe je rođen... Ni kad je rođen... Ni zašto je rođen... Makar Deju zbog toga izmaklo još neko priznanje... Stvarno, vjeruje li ko da šampion svijeta može ostati bez lokalne nagrade samo zato što u predlogu nije napisano vrijeme i mjesto rođenja...

Garsija nije čuo za ovu bruku... Ali, ostaće sačuvana u arhivu glavnog grada 02-030/16-1394/2. Da jeste, ne bi se usudio da kaže kako je Dejan za vazda šampion. To može u Americi... Kod nas je bio gubitnik i nakon 22 uzastopne pobjede...

Sad čekamo podgoričku skupštinu... Poštovani Garsija, prema članu 12 stav 2 naše odluke, Vaša izjava nije potpuno obrazložena...

***

Obrazloženja će sahraniti i predsjednika depeesa. Koji je potvrdio sve sumnje crnogorske opozicije. Po vlastitom priznanju, bio je upućen u pripreme za državni udar. Nije baš obaviješten o svim zlokobnim detaljima, ali da je znao - znao je.

Nekoliko dana prije izbora, naše sigurnosne agencije došle su do saznanja da se priprema jedan takav scenarij za izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno - priznao je Milo Đukanović hrvatskom novinaru.

Ovog puta govorio je istinu. Prije četiri mjeseca - nije! Pred crnogorskim novinarima tvrdio je kako je za udar saznao na dan glasanja. I to iz medija...

Šteta, nije precizirao na koji udar misli. Onaj o čijem su pripremanju lideri Demokratskog fronta obavijestili Tužilaštvo nekoliko dana prije izbora. I za to optužili depees... I otkazali proteste pred Skupštinom... I zabranili članstvu bilo kakvo okupljanje...

Možda je Đukanović mislio na performans iz Zubinog Potoka... Kad je Paja od Neše dobio 30.000 eura. Da oružjem poploča dno jezera... Kojeg nema. Na granici Srbije i Albanije... Koje takođe nema... A sve to zbog poštovanja prema herojima iz Mojkovačke bitke. Jedinog istinitog događaja u priredbi o udarenoj državi...

Nije objasnio ni zašto je treniranje udara prebačeno sa podgoričkog na ruski teren. Kad se zna da su neka zapadna igrališta logičniji izbor. Đukanović je dugo na vlasti, depees je u intimnim vezama sa Putinovom jedinstvenom partijom. Nemoguće je da ne zna... Da je Rusija stvarno odlučila da udari - Crne Gore više ne bi bilo... Niti bi on bio u prilici da daje izjave... Bar ne medijima...

P.S. Počeo je Božični ustanak. Za sada, samo na Javnom servisu. Ne miriše na uspjeh. Glumci su dobri, pejzaži lijepi, švercer duvana autentičan i svevremen, ali... Da novinar u brk prijeti predsjedniku crnogorske vlade i sačuva glavu na ramenu, to ođe ne biva... Niti kroz prvu epizodu smije da protrči dvadesetak likova bez imena... A tek onaj porculanski lavor iz kojega lice miju u golom kršu... I zdjela narandži na stolu, koji ni pšenični hljeb ne pamti osim za Božić i Vaskrs... Bolje da prekinem, ima još nade za Ustanak...

( Ratka Jovanović-Vukotić )