Mucanje: mnogo misli a malo vremena

Mucanje je govorni poremećaj, a ispoljava se u isprekidanosti i nepravilnosti govornog procesa, usljed grčeva organa za artikulaciju, fonaciju i disanje. Javlja se u ranom uzrastu (2-5 godina) kada razvoj govora još uvijek nije završen. Mnoge studije kažu da se češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica.

Prolazno mucanje

Prolazno mucanje se ne liječi ako traje do 30 dana. Dotle djecu ne treba ispravljati i upozoravati, a roditelji ne treba da se uznemiravaju. Tek nakon 30 dana dijete treba odvesti kod logopeda, mada prolazno mucanje može da potraje i tri mjeseca i onda da sasvim nestane

Zašto se javlja baš kod male djece?

Uzroci mucanja još nisu u potpunosti poznati. Djeca počinju mucati iz različitih razloga koji se mijenjaju od djeteta do djeteta. Jedan od važnih uzroka svakako je trauma, ali mucanje se može javiti i bez nekog vidljivog razloga. Između druge i pete godine dijete počinje da upotrebljava mnoge višesložne riječi čije značenje ne razumije, trudi se da sastavi rečenicu kako bi ga okolina razumjela. U tom peridu napreduje u govoru i cjelokupnoj motorici, pa mozak mora da obradi mnogo informacija odjednom. Nervni sistem je još nezreo, naročito kod djece koja imaju usporen govorno-jezički razvoj. Dijete ne uspijeva da isprati zahtjeve sredine i govorna fluentnost se narušava. Želi mnogo toga da kaže, počinje brže da govori,misao sadrži mnogo riječi i javlja se često ponavljanje početnih slogova.

Briga roditelja mač sa dvije oštrice

Roditelji često postavljaju pitanja, traže brze odgovore, žure, izlažu ga novim riječima i dugim rečenicama i mališan je zbunjen. Hvata govor u letu i trudi se da što više ispriča za kratko vrijeme. Brzina u govoru dovodi i do grešaka jer govorna sigurnost slabi. Roditelji nesvjesno ispravljaju dijete, opominju ga, ucjenjuju i govor djeteta može da se promijeni. Na ove razvojne uticaje nadovezuje se konstitucija, nasleđe, nepovoljni uticaji sredine i još mnogo faktora.

Oblici mucanja

- Fiziološko mucanje koje prolazi samo od sebe

- Primarno mucanje, gdje se pored ponavljanja pojedinih glasova i slogova, javlja i napetost

- Tranzijentno mucanje, gdje je tenzija mišića povećana, trajanje grča je produženo i dijete postaje sve svjesnije svog problema

- Sekundarno mucanje, gdje je mišićna napetost cijelog tijela prisutna, naročito govornih organa. Javlja se strah od govora i razvija svijest o sebi kao osobi koja muca

- Traumatsko mucanje naglo počinje i uzrok je uvijek neka traumatična situacija.

Šta učiniti?

Stalno opominjanje nije način na koji možemo pomoći djetetu. Kada roditelj primijeti simptome zastoja u govoru, produžavanja glasova, ponavljanja slogova potrebno je da se odmah obrati logopedu. Prvenstveno treba obezbijediti opuštenu kućnu atmosferu, saslušati ga i na svako djetetovo pitanje dati razumljiv i smiren odgovor, jer našim govornim primjerom pomažemo djetetu.

Kako se mucanje liječi?

Postoje razne metode koje se primjenjuju u tretmanu djece koja mucaju. Bilo koja od tih metoda može ublažiti i spriječiti da razvojno mucanje pređe u doživotno. Kod razvojnog mucanja sprovodimo edukaciju roditelja, a ako se zastoji u govoru nastave, dijete uključujemo u logopedsko-psihološki tretman.

Kako da postupate sa djetetom koje muca?

- Govorite sporijim i opuštenim tempom

- Obraćajte se djetetu ohrabrujućim glasom

- Koristite jednostavne riječi i izgovarajte ih pravilno

- Ne grdite ga, ne upoređujte njegov govor sa govorom njegovih vršnjaka

- Gledajte dijete u oči dok govorite

- Slušajte ga pažljivo

- Ne zahtijevajte previše od djeteta

- Obratite pažnju na disanje jer mišići moraju biti opušteni kada govorite

- Omogućite djetetu da se ne stidi svog mucanja

- Ne štedite pohvale i nagrade

Ako roditelj primijeti simptome koji ukazuju na mucanje treba da potraži pomoć logopeda jer redovni tretmani kod kuće i odlasci kod logopeda već nakon 6-9 mjeseci mogu donijeti vidljiva poboljšanja u govoru. Govor postaje fluentniji, a dijete sigurnije i samopouzdanije.

Preventiva

Bitno je da roditelji shvate da mogu i preventivno da djeluju na mucanje . Zato treba da vode računa o normalnom psihofizičkom razvoju djeteta i obezbijede mu bogatu ishranu, fizičke vježbe, plivanje, šetnje, harmoničnu, mirnu i staloženu atmosferu za odrastanje. Djeca koja su slabašna i preosjetljiva zahtijevaju intenzivnije preventivne mjere. Preosjetljivo dijete ne smije da se previše uzbuđuje gledanjem televizije i filmova.

Do treće godine gledanje TV-a treba svesti na samo jedan sat dnevno i da to budu odabrani crtani filmovi sa jasno razumljivim slikama. Kompjuterske igrice agresivnijeg sadržaja i dugo sjedenje pred ekranom ne smiju biti zamjena za porodičnu konverzaciju. Savjet za roditelje je i da vode računa o vlastitom načinu govora koji dijete sluša. On mora biti tečan, jasan i gramatički ispravan.

Savjeti

Odnos roditelja i okoline je presudan u trenutku kada se jave prvi simptomi mucanja, jer od toga zavisi da li će postojeće teškoće spontano da nestanu, ili će da se uobliče u formu mucanja. Roditelj mora da bude dobar slušalac. On mora da omogući djetetu dovoljno vremena da govori, ne smije da ga požuruje u tome, ili da ga prekida i upada mu u riječ. Potrebno je da dijete ima potvrdu da ga roditelj sluša - u vidu kontakta očima, klimanja glavom, ili prisustva osmjeha.

Ukoliko dijete nije svjesno svog problema, roditelj ne treba da to potencira. Nikako ne smije da reaguje na mucanje djeteta, niti da mu govori da uspori, ili da se opusti. U suprotnom, ukoliko je dijete svjesno svog problema ili zatraži pomoć, neophodno je da mu roditelj sugeriše kako govor treba da bude nježan i mek, da dijete “uspori” prvu riječ svake rečenice. Jer, govor roditelja je najvažniji model za dobar govor djeteta. Zato je veoma važno da roditelji govore polako i tiše sa djetetom, ali i sa drugima, jer kod djece postoji tendencija da imitiraju roditelje.

Takođe, neophodno je da se smanje izvori stresa u porodičnom okruženju. Roditelji nikako ne bi smjeli da pred dijete postavljaju previše zahtjeva. Trebalo bi da budu izdašni u pohvalama i pozitivnom ohrabrivanju, kako bi dijete moglo da izgradi bolju predstavu o samom sebi. Osim toga, oba roditelja moraju da imaju jedinstven i dosledan stav u odnosu na vaspitanje djeteta.

( Marina Radošević )