Veliki, ne budite mali

Nijesu mi oni mjerilo. Niti njihove ljestvice i standardi, malo modifikovane kroz vrijeme, takozvani progres ili “moderno doba”. Nedavno saopšti jedan ruski profesor da dolazi vrijeme budala?! Slažem se i dopunjavam - stiglo je! Upakovali su nas u vrijeme i urbani prostor kom su potrebni konzumenti, potrošači. Pratim objave na društvenim mrežama. Samozaljubljenost do potrebe za psiholozima. Stotine ja u istim pozama i traži se još samo jedna, ljepša. Pakovanja istosti kroz medij čiju uređivačku politiku sam kreiraš. Pakovanja iz toaleta, spavaćih soba, kafanskih večeri, riva i “niva” i svi su nešto posebni i posebne traže, raspusni kroz kafane koje pohode. Šalju sliku o sebi, kroz mrežu istih prijemnika i pošiljaoca. I puno pravo imaju za to i ne osporavam ga! Bez zerice zamjerke sa moje strane njima, nijesu mi mjerilo. Samo tražim svoje?! Neke koji promovišu knjigu, misli, film, šah… koji osjećaju da čekajući ili putujući “prevoznim sredstvima današnjice do cilja”, istroše život, da cilj i kada ga osvoje - lagodni život, neće ispuniti biće, neće ispuniti čovjeka, čovjeka sa pogledom put zvijezda. Onu prazninu i sjetu koju osjeti gledajući u njih, zamišljajući daljine i prostor koji je gotovo nestvaran i nedokučiv. Razmišljam naglas o “trampizaciji” svijeta. Kakvo novo ludilo se osjeća u vazduhu? Je li Rusija inspiracija opstanku zapada i njegovih vrijednosti? Zar i ona danas nije kapitalistička zemlja i sila? Kakav sukob je sada u pitanju? Ideologija nije! Komunizam ne stanuje u Rusiji. Ali stanuje nešto, nešto što inspiriše zapadne vođe da straše svoje istokom. Zašto ne ujedine snage, kosmodrome, znanje, kapital… i osvoje Mars, pa novu planetu i novu?! Stvoreni po liku Njegovom! Hule da unište život na Zemlji, da unište sebe i nas. Male im kule i gradovi koje su sagradili, hoće veće? Male države u kojima žive, hoće veće interesne zone? A sela pusta u svim tim državama zarastaju u mahovine i korov. Još malo, decenija, dvije i neće ga biti. Niti jedna mlađa osoba ne želi život na selu danas, makar ovdje. Bićemo zavisni od njihove uvozne hrane i moguće genetski modifikovane?

Koliko pitanja izvire i sukobi se u čovjeku? Koliko tema i stvorenih problema koje bi mirni i tihi ljudi sa pogledom put neba i zemlje, roda svoga lako riješili. Ali prokleta halapljivost, proklete zjale velikih, istih, ne daju mira. Prate ih isti takvi halapljivci ili nezainteresovani, rođeni za lagodan život istosti, prate ih njihovi. Budale prate i traže budale. Mudri, tihi… i oni traže svoje. Ali ne prije nego osvoje mir, svoj mir i to daleko od prvih. Kaže mi jedan prijatelj, moj kum, možda i najbolji vojni analitičar kog imamo (ako uopšte imamo drugog), da je Gorbačovu na sastanku sa predsjednikom Amerike - Reganom ili Bušem starijim ne sjećam se, rečeno i obećano da se zapadna vojna alijansa neće širiti na istok kada je dao “Perestrojku”? Eto, kazujem - ne znam da li je? ali hoću podvući drugo - na poštovanja dogovora?! Znaju oni, znaju njihovi tadašnji saradnici i zna ili će znati istorija “zaigraće mečka i pred tvojim vratima”, narodna izreka, a poruka je “ne varaj” - slavićeš, ali kratko! Hoću reći, da je laž ta koja lomi vrijednosti, koja lomi pravedno i dobro. Uspije na jedinki, na sitnici, možda i u dogovorima i pregovorima i država i ljudi, ali se plati i iskija na nos autoru, to jest - lažovu! Kad-tad!

Sumiram:

- Nikada laž ne može pobijediti istinu, nikada!

- Nikada nevjera ne može slomiti vjeru - nikada!

- Stvoreni po liku Njegovom, odbranjeni vjerom svojom i milošću Njegovom! Vjerujte… I da - dogovorite se zaboga veliki i poštujte to. Svijetu je potreban cjelovit mir, a nama - let put novih zvijezda!

( Rodoljub Ćorić )