SDP: Đukanović je oduvijek bio najbliži Putinu i ruskim tajkunima

"Kada vam politika služi kao sredstvo bogaćenja tu prestaje svako uvjerenje – tada je svaka politika moguća"

56 pregleda23 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Savo Prelević
29.01.2017. 13:56h

"Niko u Crnoj Gori, u kojoj definitivno ima proruskih struktura, nije imao takvu zavisnost i bliskost sa Putinovim režimom i njemu biskim tajkunima kao Milo Đukanović i njegovo najbliže okruženje. Niko sem njegovog DPS-a, do skoro, nije imao strateško političko partnerstvo sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom", saopšteno je iz SDP-a povodim Đukanovićevog intervjua za hrvatski Jutarnji list.

Dodaju da je od nedavno u tom zajedničkom klubu sa DPS-om je i partija Milana Knezevića.

"Niko u Crnoj Gori nije imao tako uspješnu “biznis” saradnju sa ruskim tajkunima i državnim oligarsima kao što su imali Đukanović, Marović i ostali DPS vrhovnici. Sjetimo se njihove zajedničke pohare KAP-a, Rudnika Boksita, pokušaja poklanjanja Termoelektrane i cijelog energetskog sistema. Sjetimo se Marovićeve Zavale, Miraksa, Sergeja Polonskog i mnogih drugih zajedničkih tajkunskih skandala. Đukanović je krajem 2013. punih nekoliko mjeseci držao na čekanju zahtjev Rusije da im Crna Gora ustupi Luku Bar za njihovu flotu. Interesantno, to se dešava u istom periodu, pred NATO samit u Velsu, kada Đukanović sa beogradskog kanabea Tome Nikolića poziva ili bolje reći moli srpske partije da uđu u Vladu. U tom periodu je Đukanović tajno igrao tvrdu rusku kartu. Ustupanje Luke Bar Rusima spriječili su naši NATO saveznici, prozapadni djelovi DPS-a i SDP. Đukanovićevo višegodišnje političko-ekonomsko dilovanje sa Moskvom, koje je išlo preko intimusa Roćena - bivšeg Miloševićevog ambasadora u Rusiji, prekinulo je američko tretiranje afere Telekom i tvrdnje o dokazanoj višemilionskoj korupciji. I tek tada je jača batina dovela Đukanovića na pravu stranu odnosno u poslušnost."

Iz SDP navode da je Đukanović uvijek igrao na dvoznak.

"Kada vam politika služi kao sredstvo bogaćenja tu prestaje svako uvjerenje – tada je svaka politika moguća. I ratno-huškačka, služenja Miloševiću devedesetih i prozapadna od 1998, i savez srpskih država i kasnije nezavisnost Crne Gore. I u novije vrijeme proruska karta, a potom tvrda NATO politika. Crna Gora ulazi u NATO i to je siguran ishod i dobra vijest za građane. Za one koji vladaju na podjelama i manipulišu velikim temama, dok u sopstvenoj zemlji sprovode poharu i otimačinu, to je svakako loša vijest. To znači i da ubrzo više neće biti prostora da se građani huškaju jedni na druge dok političari kao što je Đukanović idu u političku prošlost", zaključuje se.