Duško Šarić: Zbog pritvora sam izgubio vid, ostavili su me supruga i prijatelji
"Smjestili su me u samicu veličine oko 10 metara kvadratnih koja je bila pod video-nadzorom i pod upaljenim jakim svjetlima 24 sata. U sobi su bila dva kreveta, sto pored kojeg je bila WC šolja. Samica se nalazila u podrumu, prozori su bili vezani lancima. Vazduh je mogao ući samo kroz rupu na vratima", ispričao je Šarić
Nema tog novca koji mi može nadoknaditi tri i po godine koje sam nevin proveo u pritvoru, rekao je juče u Osnovnom sudu u Pljevljima Duško Šarić koji od države traži da mu isplati 200.000 eura odštete zbog neosnovanog pritvora.
Presudu u ovom predmetu sutkinja Marina Jelovac donijeće 28. decembra.
Šarićev Advokat Miodrag Golubović kazao da ostaju pri zahtjevu da im se isplati odšteta sa zakonskom kamatom od dana presuđenja do isplate, dok je zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Fahra Ličina rekla da je odštetni zahtjev previsoko postavljen.
“Sud treba da ima u vidu dužinu trajanja pritvora i činjenicu da nije oglašen krivim i da u vrijeme prije nego što je pritvoren, nije bio vlasnik svih pravnih subjekata navedenih u tužbi”, rekla je Ličina.
Tokom svjedočenja, Šarić je objasnio da je u pritvoru bio od 15. novembra 2010. do 23. aprila 2014. godine, što je, kako je rekao, ostavilo ozbiljne posljedice na njegovo zdravlje.
“Dok sam sjedio sa prijateljima u lokalu ‘4. sobe’ u Pljevljima, oko 18 sati 15. novembra 2010. prišla su trojica inspektora u civilu mom stolu i rekli mi da pođem sa njima u CB Pljevlja. Pitao sam zbog čega, oni su mi rekli da treba da dođu neke kolege iz Podgorice. Kada sam izašao, primijetio sam pet policijskih auta i veći broj policajaca. Sjeo sam u jedno vozilo kojim su me odvezli u CB. U hodniku sam čekao dva sata dok nije došao inspektor Petar Gujić. Pitao sam zbog čega sam priveden, a on mi je rekao da su dobili naređenje iz Podgorice da me privedu. Sjedio sam sa njim i još nekim njegovim kolegama u toj kancelariji do ponoći, dok su čekali naređenje iz Podgorice. Za to vrijeme nisam saslušavan. Oko ponoći su dobili poziv i odredili mi pritvor zbog nečega što se desilo u Italiji, a sa čim ja nisam imao veze”, rekao je Šarić.
Tvrdi da su ga nakon toga pritvorili u prostoriju u kojoj nije bilo grijanja.
Narednog dana oko sedam sati, kazao je, tražio je da ga odvedu kod doktora zbog bolova u grlu, ali policija to nje dozvolila već su doveli doktora u stanicu policije.
“Taj ljekar mi je dao injekciju na stolu u jednoj kancelariji pred više službenika policije”, rekao je Šarić.
Istog dana prebačen je u Bijelo Polje, gdje je je dao izjavu pred specijalnim tužicem, a potom je sproveden u CB Bijelo Polje gdje je prenoćio.
“Narednog dana oko 19 sati, odveden sam kod istražnog sudije koji mi je odredio pritvor. Mislio sam da mi je pritvor određen zbog Italije, a u stvari nije bilo tako već mi je napisana prijava kao da sam uradio krivično djelo u Pljevljima. Smjestili su me u samicu veličine oko 10 metara kvadratnih koja je bila pod video-nadzorom i pod upaljenim jakim svjetlima 24 sata. U sobi su bila dva kreveta, sto pored kojeg je bila WC šolja. Samica se nalazila u podrumu, prozori su bili vezani lancima. Vazduh je mogao ući samo kroz rupu na vratima. Ja sam u početku mislio da je to redovna procedura, ali sam ubrzo shvatio da ću u samici ostati duže. Mogao sam 20 minuta dnevno da provedem u šetnji”, rekao je Šarić.
Kaže da je u samici proveo devet i po mjeseci, iako se bezuspješno obraćao načelniku i direktoru zatvora da ga prebace u “normalnu sobu”...
“U sobi je bilo dosta vlage i ja sam se počeo loše osjećati. Tek kada me je pregledao zatvorski ljekar, ispostavilo se da sam dobio upalu pluća i prebacili su me u normalnu sobu u kojoj su bila tri zatvorenika. I ova soba je bila pod video-nadzorom, ali makar su se svjetla uveče gasila. U sobi smo imali i televizor. U toj sobi sam ostao do 23. aprila 2014”, rekao je Šarić.
Naveo je da je jednom sedmično imao pravo na posjetu, a da su mu hranu donosili iz restorana, koju je sam plaćao, na šta je, kako tvrdi, imao pravo po zakonu.
Rekao je da mu je nakon dvije godine provedene u pritvoru oslabio vid zbog jake svjetlosti kojoj je bio izložen 24 sata u samici.
“Zbog toga i danas moram da nosim naočari, iako do pritvora nikada nisam imao problema sa vidom. Zbog nervoze sam se ugojio i 20 kilograma. Supruga Svetlana, sa kojom imam dvoje djece, me je ostavila poslije dvije i po godine pritvora. Najviše me je pogodilo kada sina u Beogradu nisu htjeli da upišu u predškolsku ustanovu jer su se ostali roditelji pobunili i rekli da neće da im djeca budu u školi sa djetetom kriminalca”, rekao je Šarić.
Tvrdi da su ga posebno “ubijali” naslovi u novinama, jer je toliko neistina iznijeto na njegov račun.
Istakao je i da nakon njegovog hapšenja oboljela i majka, kao i da su mu mnogi prijatelji okrenuli leđa.
“Kada su me oslobodili, opet hoće da mi se vrate”, rekao je Šarić.
Rekao je da je vrijeme provedeno u pritvoru i sve što se dešavalo s tim u vezi, ostavilo duboke posljedice na njegovo psihičko stanje - jer je bio optužen za krivično djelo za koji je bila zaprijećena kazna do 40 godina zatvora.
( Goran Malidžan )