Stećcima bolje ispred Biljarde, nego u Pljevljima

Direktor Narodnog muzeja na Cetinju Pavle Pejović tvrdi da se adekvatno brinu o stećcima koji su prije četiri godine odneseni sa tri lokaliteta u Pljevljima i izloženi u dvorištu Biljarde.

On je “Vijestima” kazao da su priče o navodnoj krađi i nebrizi o stećcima neosnovane i da ne zavređuju komentar.

Mreža NVO Sjevera optužila je Narodni muzej da je 2012. “oskrnavio, ukrao i odnio” na Cetinje stećke iz sela u okolini Pljevalja i da su oni danas u daleko lošijem stanju.

“Narodni muzej je 25. septembra 2012. nakon upada dizalicom i kamionom, sa seoskog groblja odnio stećke na Cetinje gdje su izloženi u dvorištu Biljarde. Ukradeno je ukupno pet stećaka, od čega po dva iz sela Mataruge i Marine šume, a jedan iz Potkrajaca”, saopštili su nedavno iz Mreže.

Pejović je potvrdio da je odneseno pet stećaka, ali ističe da je sve urađeno u dogovoru sa lokalnom upravom.

“Stećci su izloženi u dvorištu Biljarde jer je Crna Gora donijela odluku da formira Arheološki muzej u okviru koga je napravljen lapidarijum. U lapidarijumu su se našli i stećci iz Pljevalja, Banjana i ostalih krajeva. Sve je to završeno u regularnoj proceduri sa lokalnom upravom. Meni je data mehanizacija iz Pljevalja i stećci su prevezeni na Cetinje“.

On je kazao da su stećci „adekvatno tretirani, štićeni konzervatorskim tretmanom i prezentovani na korektan način“.

“Stećci su zaštićeni, njima su se bavili konzervatori deset dana da bi ih sredili i zaštitili. Sve ostalo je priča za malu djecu. Naša namjera je bila da se afirmiše priča o stećcima . Narodni muzej ima 150.000 posjetilaca godišnje i svi oni vide izložene stećke. Ko bi ih vidio da su ostali na lokalitetima na kojima su bili“.

Iz Mreže su ranije ocijenili da bi najbolje bilo da su stećci ostali na svom mjestu, jer turisti koje interesuju više vole da ih vidi na originalnom lokalitetu.

“Zašto se nose stećci na Cetinje gdje ih nikada nije bilo? Treba li sve po Crnoj Gori što vrijedi, da se pokupi i donese u 'dolinu bogova', pa onda da se svi preselimo u Podgoricu? Da li bi nadležni reagovali da mi pokupimo neki eksponat sa lokaliteta Duklje ili neki nadgrobni kamen, recimo sa Lovćena, i noću ponesemo za Pljevlja. Bili bismo okarakterisani kao lopovi i varvari… Sve ovo je krajnje neprimjereno i samo je oličenje samovolje kulturnih institucija… I mi umijemo i možemo napraviti turistički lokalitet na stvarnoj i prirodnoj lokaciji tih stećaka, ali pojedinci ne daju ni da sjever počne da živi i sa tim malim stvarima”.

( Goran Malidžan )