NEKO DRUGI
Jesu li Anu Frank ubili "svi totalitarizmi"?
Kad je nije sam poticao, Tuđman se prema problemu revizije povijesti ponašao benevelonetno, kao što to čini i današnja HDZ-ova vlast
Kako nekome tko nije u našem loncu objasniti zbog čega je zabranjena izložba o Anni Frank u Šibeniku
Premijer Andrej Plenković najavio je da će osnovati povjerenstvo zbog toga što u centru Jasenovca, na spomen ploči HOS-a, stoji ustaški pozdrav. O tom pozdravu sve se zna; o njemu su svoje rekli domaći sudovi, a njime su se, na našu žalost i sramotu, bavile i međunarodne institucije poput svjetske nogometne organizacije.
Svima je jasno o kakvom pozdravu se radi, a naročito onima koji ga uzvikuju. Nitko to ne viče jer vjeruje da je u pitanju stari hrvatski pozdrav, niti se u grbu HOS-a taj pozdrav našao nakon što su Dobroslav Paraga i Anto Đapić za Valentinovo 1991. godine gledali operu Nikola Šubić Zrinski. Protiv tog pozdrava, crnih uniformi i pozivanja na ustaštvo svojedobno je govorio i Franjo Tuđman, ne zato jer je htio u korjenu sasjeći pojavu neoustaštva, nego zato jer je znao da vezivanje uz NDH nije dobro za ugled Hrvatske u međunarodnoj zajednici.
Kad je nije sam poticao, Tuđman se prema problemu revizije povijesti ponašao benevelonetno, kao što to čini i današnja HDZ-ova vlast. Da se praksa ustalila najbolje govori Plenkovićeva priča o povjerenstvu, koje još uvijek nije osnovano. Dakako, ne treba se nadati da će to tijelo, ako ga se premijer skoro i sjeti, donijeti pametne zaključke. Dosadašnje iskustvo, kad su hrvatske institucije i njihovo tumačenje povijesti u pitanju, ne nudi niti milimetar prostora za optimizam. A kad država nudi signale da je revidiranje povijesti dopušteno, ako ne i poželjno, onda se redovito nađu »stručnjaci« koji će svako toliko uprskati i šefa i stanicu.
Posljednji takav “stručnjak” pojavio se u Šibeniku, a po zanimanju je - direktor škole. Ime mu je Josip Belamarić, a njegov doprinos pisanju nove povijesti, povijesti u kojoj partizani nisu ništa bolji od ustaša, zabrana je izložbe “Anne Frank - povijest za sadašnjost”. Izložba je međunarodnog karaktera, do sada je obišla 24 grada, a vidjet će je djeca u četrdesetak zemalja. Prije Šibenika, organizatori sa izložbom nisu imali problema. Belamariću je zasmetao onaj njezin dio što govori o tome koje snage su se u Hrvatskoj borile protiv ideologije koja je ubila najpoznatiju židovsku djevojčicu - žrtvu holokausta. U sklopu izložbe o njoj, on je htio vidjeti priču o Golom otoku i Bleiburgu. Nije mogao podnijeti da se partizane predstavlja kao pozitivce, a ustaše kao gorljive sljedbenike Anninih ubojica. Kako će i tko će direktoru šibenske Tehničke škole objasniti da europska povijest jugoslavenske partizane prihvaća kao pozitivce, bez obzira na neosporne zločine koje su počinili nad ustašama, četnicima, belogardejcima..., ali i nad civilima koje su kvislinški vojnici poveli sa sobom u bijeg i smrt?
Hoće li Plenkovićevo povjerenstvo uputiti direktora škole da je Anna ubijena samo zato što je bila Židovka, odnosno da je Pavelićev režim u Hrvatskoj ubio na stotine, ako ne i na tisuće djevojčica, iz istog razloga zbog kojeg je ubijena ta djevojčica? Hoće li njegovo povjerenstvo napokon reći hrvatskim građanima, naročito djeci u školama, da europska povijest hrvatske partizane prihvaća kao dio Savezničkih snaga i da se ta vojska u kontekstu Drugog svjetskog rata ne može smatrati zločinačkom? Odgovor je kratak i jasan: neće!
Svima je jasno da je Plenković o povjerenstvu govorio zato jer nema hrabrosti presjeći taj čvor. Ne, premijer i njegovo povjerenstvo govorit će o dva totalitarizma, želeći partizane izjednačiti sa ustašama, Broza s Pavelićem, Jugoslaviju s Nezavisnom državom Hrvatskom. U domaćim okvirima ništa lakše od tog posla, ali kako nekome tko nije u našem loncu objasniti zbog čega je zabranjena izložba o Anni Frank u Šibeniku? (Precizni će upozoriti da izložba nije zabranjena, da je direktor tražio tek da se odstrani jedan njezin dio, ali što je to nego zabrana?) Naše prekrajanje povijesti Europljanima je neobjašnjivo.
Mnoge europske države dale bi sve da su imale takav pokret otpora protiv nacizma kao što su ga imale Hrvatska i Jugoslavija. Bivši norveški veleposlanik jednom zapjenjenom desničaru svojedobno je objasnio: “Pavelić je u ratu bio na istoj strani kao i Quisling, dok su se Titovi partizani borili za istu stvar kao i norveški pokret otpora”. U Hrvatskoj to ne važi. O tome ne treba ni pisati, jer narod je, kažu, zasićen pričama o ustašama i partizanima. Neka je. Ponavljanje je majka znanja. A revizija povijesti majka je gluposti poput one koja se sa izložbom o Anni Frank dogodila u Tehničkoj školi u Šibeniku.
( Ladislav Tomičić )