Snovi na eksplozivu

Podgoričane je nevolja natjerala da tačno nauče da razlikuju eksploziju kojom kriminalci u vazduh dižu svoje protivnike i njihova auta ili poslovne prostore, od zvuka vatrometa, velikih petardi, topovskih udara... Izvježbali se, sa strahom govore kako su ih prenule snažne detonacije, obično aktivirane tokom noći, mada smo imali i slučaj usred bijela dana kada je kod Krivog mosta automobil od siline eksplozije odletio u kanjon Morače...

Tri eksplozije u kojima su automobili dignuti u vazduh imali smo u posljednjih mjesec i po dana u Glavnom gradu. Dvoje ljudi je poginulo, dvoje je teško ranjeno. Uprkos tome, premijer Duško Marković je ocijenio da je bezbjednosna situacija u Crnoj Gori „odlična“, a sa njime bi se složio malo ko od onih koji su čuli ili vidjeli kako gore auta i ljudi u njima.

Do prije pola godine su Kotor, Bar, Budva... bili pozornica svakodnevnih kriminalnih obračuna, sada Glavni grad postaje neslavna velika scena takvih sukoba. Podgoričani kažu da kad žele da uhvate malo mira ovih dana odu do - Nikšića. Drugi crnogorski grad po velični, nekada poznat po „žestokim momcima“ i incidentima, postao je mirna luka u kojoj su ubistva rijetki događaji. Podgoričani danas, kad parkiraju auta ispred zgrade ili bilo gdje u gradu, okreću se kao da ih muve gone. Svaki automobil pored njihovog im je sumnjiv. Kome eksploziv prekine san, taj više ne hrče. Zabjelčani su imali onu čuvenu sentencu „Sve splamćelo...“ Ispostavila se vizionarski tačnom, nažalost...

Sedamdesetih godina, dok sam išao u osnovnu i srednju školu, ubistva koja bi se desila u tadašnjem Titogradu bila su toliko rijetka, a o njima su se prepričavale priče godinama. Sada nemate vremena da prepičavate bilo što o nekom ubistvu, jer ga odmah u „zaborav“ baca novi kriminalni obračun, obično sa tragičnim ishodom. Prosječan čitalac je omamljen crnom hronikom, sve ostalo u novinama, osim politike, mogli bi staviti pod rubriku ekologija... Nije vijest više ni koliko je ko ukrao miliona, jedina vijest je da u obračunu kriminalnih grupa poginuo taj i taj... Čitulje se opet vraćaju u modu.

Bio sam u redakciji „Vijesti“ kada je pod prozorom eksplodirao eksploziv i sjećam se da su od siline potiska popadale neonske lampe po nama koji smo bili u prostoriji, iako je detonacija došla sa druge strane zgrade. Bila je toliko snažna da nijesmo bili svjesni gdje se dogodila, pa smo po inerciji istračali ispred zgrade „Vijesti“ u Bulevaru revolucije, nedaleko od mjesta na kom se desila posljednja mafijaška likvidacija u Podgorici. Tek kasnije, kada smo opet ušli u zgradu, vidjeli smo da je eksploziv bio postavljen ispod prozora kancelarije tadašnjeg i sadašnjeg glavnog urednika novina, Mihaila Jovovića. Uz jak udar adrenalina, dugo smo te večeri sabirali utiske šta se desilo, jedan od prisutnih je tvrdio da je čuo samo mene kada sam u trenutku eksplozije kazao “Šta ovo bi?“ Eto, toliko ti prostora ostavi eksploziv i detonacija, i to ako imaš sreće, kao što smo je te noći mi imali dok smo radili svoj posao... Kao što javnost zna, još uvijek niko nije osuđen za podmetanje eksploziva ispod prozora redakcije „Vijesti“.

Podgoričani nijesu ponosni što, kao svojevremeno stanovnici Bejruta, mogu lako da procijene kada je nekom automobil dignut u vazduh, ili poslovni prostor, što se nedavno desilo u Bulevaru Džorda Vašingtona.

Ono što je i golim okom primjetno je da kriminalce ne interesuje predizborna i postizborna retorika ili klima. Dok političari pred izbore obećavaju brda i doline, a poslije glasanja krešu budžetske stavke onima kojima su sve obećavali, kriminalci se ponašaju isto. Protivnici se likvidiraju bez obzira nalazimo li se u predizbornoj kampanji, ili je prebrojavanje glasova zvršeno. Oni očigledno funkcionišu po nekoj svojoj logici u kojoj je samo bitno ne dati žrtvi šansu da preživi.

Mogu li promjene u Upravi policije smiriti kriminalne obračune u Podgorici i širom Crne Gore? Vrijeme će dati odgovor na ovo pitanje, ali bilo bi svrsishodnije da mijenjamo čitav društveni ambijent. Ako već nije kasno. U ovom niko od nas nije siguran, a i svi imamo svoje male živote koji su nam, takvi kakvi su, dragocjeni!

P.S. Novi rukovodioci u Upravi policije pokrenuli su “policijski čas” u Podgorici. Prve noći u policijskoj mreži su završili oni koji su napravili saobraćajne prekršaje, zadržani su u policiji i ujutro sprovedeni do sudije za prekršaje. Usput su gospoda iz Interventne jedinice sinoć trenirala strogoću i klincima zavalila poneki šamar. Kriminalu je stavljena čizma za vrat? Ili će prije biti da su kriminalci ostali u toplom i na sigurnom!

( Boban Novović )