Rodić: Stvorena kasta u koju niko ne dira

Višedecenijsko izostajanje barem profesionalne odgovornosti za učinjene greške i evidentne propuste u radu, koji ozbiljno dovode u pitanje sposobnost pojedinaca da obavljaju tužilačku ili funkciju sudije, nastavlja se i danas. Kadriranjem u pravosuđu pokušava se stvoriti kasta nezamjenjivih i do penzije radno obezbjeđenih sudija i tužilaca, bez upita u vezi sa njihovom sposobnosti za obavljanje tog teškog posla, njihove stručnosti i rezultata rada.

To je ocjena advokata Gorana Rodića, koji je za “Vijesti” komentarisao navode posljednjeg izvještaja Evropske komisije da i dalje nema odgovornosti sudija i tužilaca, ni odluka za kršenje Etičkog kodeksa.

Sudski savjet juče je usvojio izvještaj Komisije za Etički kodeks sudija za prošlu godinu, koji će danas biti objavljen na sajtu. Prema ranijim informacijama tog Savjeta, toga gotovo i da nema. Kao ni krivične i disciplinske odgovornosti sudija i tužilaca za nesavjestan rad ili zloupotrebe položaja.

Iz odluka Komisije za etički kodeks i Disciplinskog vijeća, objavljenim na sajtu Sudskog savjeta, vidi se da su sudije uglavnom kažnjavane zbog kašnjenja u izradi presuda, te da je veliki broj prijava za neetičko postupanje podnošen uglavnom protiv istih sudija, te da su one sve odbijene.

U sudstvu tvrde da oni ozbiljnije prijave ne dobijaju, u tužilaštvu kažu da su svjesni kritika i da će raditi na ispravljanju grešaka.

Advokat Velibor Marković tvrdi da sudije i tužioci ne rade posao kako treba i da je on podnosio krivične prijave, braneći interese klijenata, ali da su sve one u VDT-u bez izuzetaka odbijene.

“Razumijem zabrinutost sa evropskih adresa po ovom pitanju, ali, bez prijava ne može biti postupaka. Ohrabrujem sve one u sudstvu i van njega da ukažu na eventualne propuste u radu sudija, naravno ne na način da se to pretvori u bezrazložno optuživanje,” kaže predsjednik Sudskog savjeta Mladen Vukčević za “Vijesti”.

Predsjednik Tužilačkog savjeta i VDT Ivica Stanković podsjeća da je kontrola rada tužilaca pokazala da su svi radili u skladu sa zakonom i da nijesu utvrđene nepravilnosti. “Što se tiče ocjena iz posljednjeg Izvještaja o napretku, od njega smo u Tužilaštvu dobili ono što smo i očekivali - realnu sliku i ocjenu. Mi smo nastojali da u prethodnom periodu napravimo što više vidljivijih koraka naprijed i ti pomaci su evidentirani. To ne znači da i sami nijesmo svjesni manjkavosti i nedostataka na kojima treba i dalje raditi,”rekao je Stanković.

Velibor Marković kaže da se pored neumijeća nosilaca pravosudnih funkcija da se dokazi cijene, može govoriti i o grubom kršenju propisa, što zahtijeva pokretanje disciplinskog i krivičnog postupka.

Optužnice sa greškama u krivičnim djelima u slučaju Duška Šarića, ratnih zločina u slučaju Morinj i deportacija, zatvaranje istrage za napad na Tufika Softića, pogkreške u pisanju presuda u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, gubitak CD iz dokaznog materijala u istom predmetu... To je samo dio “omaški” u sudovima i tužilaštvu, za koje javnost zna a zbog kojih niko nije snosio odgovornost.

Ministar ne zna šta je nezavisnost

“U predmetu za krivično djelo iz nadležnosti Osnovnog suda, gdje je osnovana sumnja već dovedena u pitanje, uporno tražim ukidanje pritvora, a sudovi odbijaju iako je jasno da nema osnova.To je jedan u nizu dokaza da se on ne koristi kao mjera obezbjeđenja, nego kao kazna prije kazne.Napisao sam pismo predsjednici Vrhovnog suda i ministru pravde ukazujući na postupanje suda i isti dan dobio odgovor da oni ne mogu da reaguju jer bi na taj način remetili načelo nezavisnosti i samostalnosti. To potvrđuje da oni ne znaju šta je to, jer to znači da ne mogu da utiču na način donošenja odluka, ali da sudije treba da odgovaraju u slučaju grubog kršenja zakona. Kada bi bilo drugačije sudije i tužioci bi mogli da rade šta hoće. Predsjednica Vrhovnog suda i ministar treba da traže spise predmeta, da ih prouče i procjene da li u radnjama službenih lica ima elemenata krivičnog djela, rekao je Marković.

( Mila Radulović )