Biti umjetnik sada znači biti lud
Postoji samo dobra i loša muzika. Pred poplavom kiča i neukusa umjetnost prosto zanijemi, a to nije dobro ni za koga
Nekadašnjeg frontmena grupe Crna dama, kompozitora i tekstopisca Ljubišu Bulatovića, u Bijelom Polju i Crnoj Gori ljudi pamte po hitovima “Ne traži me”, “Što je to sa vama žene”, “Sve će to doći i nestati”, “Opijum”...
Njihovu energiju mnogi su poredili sa čuvenom grupom Smak.
Međutim, iako je, sudeći prema riječima brojnih kritičara, Crna dama mogla da stoji rame uz rame sa grupama poput Galije, YU grupe i brojnih sa eks-YU prostora, ovaj bend se poslije par godina postojanja raspao. Kao i nebrojeni rok bendovi pred poplavom turbofolka...
Kako kaže poznati slikar, takođe Bjelopoljac, Milutin Obradović “bili su i ostali prvi mladi Bjelopoljci koji su umjetnošću iz našeg grada krenuli i osvojili vrijeme kojem su bili potrebni”. Gdje god da su svirali, “Crna dama” je energijom pokretala uspavane duše. Ljubiša je u ranoj mladosti bio košarkaš Jedinstva, a prve akorde naučio je uz brata Sinišu. Kako priznaje, sa muzikom se uortačio kada je shvatio da je prvu djevojku „zbario“ na gitaru.
Prve akorde počeo je da vježba iza paviljona bjelopoljske Gimnazije sa pjesmom “Divljih jagoda” “Krivo je more”.
“To je bilo vrijeme kada još nije bilo razlika u staležima, bogatih i siromašnih, kada se jedino mislilo o tome kako da ti bude lijepo sa svojim društvom. Niko, pa ni ja, nije maštao ni o kakvoj estradi”, kaže on u razgovoru za “Vijesti”.
On je muzikom počeo da se bavi kada je upisao Prirodno-matematički fakulteta (PMF) u Beogradu, na poziv nekolicine kolega. Tako je osnovan bend Anabela.
“To je bio pokušaj new wave u Jugoslaviji, ranih devedesetih godina u Beogradu. Anabela je bio beogradski bend koji je imao značajne svirke, ali se, sticajem okolnosti, raspao”.
“Sljedeći pokušaj bio je sa grupom 'Ponoćni program', gdje su svirali moj brat Siniša, Žika Jakšić (čovjek koji je sa Sašom Popovićem osmislio Zvezde granda i trenutno vodi emisiju na Prvoj televiziji
“Nikad nije kasno”. Taj album je trebalo da izađe za zagrebački Jugoton, ali su ratna dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije učinila svoje”, priča Ljubiša.
Muzički procvat doživio je 1995. godine osnivanjem grupe Crna dama, u izdanju PGP RTS-a, tada najjače izdavačke kuće u bivšoj Jugoslaviji.
Grupu je osnovao sa bubnjarom Garom Bakićem i gitaristima Suadom Kurgašem i Enesom Drekovićem. Kasnije su u toj grupi svirali i Zeko Bukušić, Siniša Bulatović, Zoran Rakočević, Vlado Maraš i Milan Đurđević (iz grupe Neverne bebe).
“U tom trenutku svi smo imali nevjerovatnu energiju i za vrlo kratko vrijeme osvojili srca svih onih koji su voljeli žestoku svirku i nastupe uživo. Svirali smo najviše na trgovima u Crnoj Gori i Srbiji, nastupali na turnejama, po halama obično sa YU grupom, Galijom, Osvajačima...”, prisjeća se Ljubiša.
Od dražih nastupa Ljubiša izdvaja onaj na rok večeri u Budvi, na Festivalu Pjesma Mediterana.
“Tada smo svirali s EKV-om, Ribljom čorbom, Galijom, grupom Leb i sol, u tom trenutku sigurno najjačim bendovima na prostorima Balkana”, priča bjelopoljski muzičar.
Crna dama je za kratko vrijeme osvojila srca široke publike, iako je to u ondašnjem vremenu bilo veoma teško, jer je na estradi uveliko vladala najezda kiča i turbofolka.
“Sa članovima svih tih grupa, osim EKV-a, čiji su muzičari, nažalost, pokojni, i danas sam u dobrim i prijateljskim odnosima”, kaže Ljubiša.
Upravo te 1995. godine Crna dama je izdala svoj prvi i jedini album.
“Posljednji zajednički nastup imali smo u sportskom centru u Nikšiću sa YU grupom”, prisjeća se Ljubiša.
Današnja muzička i umjetnička scena za Ljubišu Bulatovića ne izgleda nimalo ružičasto.
“ U nedostatku opšte kulture, pameti, obrazovanja, dešava nam se to što se dešava. Biti umjetnik u današnje vrijeme znači biti lud - u vremenu kada niko ne razmišlja o umjetnosti i duhovnosti, već samo o materijalnim stvarima, kada vlada kriza autora, u kojem su ljudi nemoćni da pišu i pjevaju o lijepim stvarima. Pred poplavom kiča i neukusa prava umjetnost prosto zanijemi, a to nije dobro ni za jednu državu”, kaže on.
Ljubiša je autor više od 450 pjesama i član je muzičke asocijacije za zaštitu autorski prava PAM Crne Gore.
“Najveći uspjeh kao kompozitora je kada otkrijem neku novu nadu, jer je to najteži proces, ali je za mene najveći izazov. Radio sam pjesme za veliki broj poznatih pjevača, njih oko 210 u svim muzičkim žanrovima. Među njima su poznati izvođači pop, narodne i izvorne muzike”, priča Ljubiša.
Iako su mnoge od tih pjesama u posljednje dvije decenije postale poznati hitovi, nikog od njih nije želio pojedinačno da pominje.
Što se tiče muzike, za njega postoji samo jedna podjela.
“Postoji samo dobra i loša muzika. U razgovorima sa mnom novinare je uvijek zanimao odgovor na pitanje da li je umro rokenrol. I pored krize, uvijek sam sa ponosom odgovarao da rokenrol nije umro, o čemu svjedoče činjenice što i danas najveće objekte i centre pune upravo rok grupe sa prostora bivše Jugoslavije”, ističe on.
Ljubiša trenutno ima više od sto gotovih pjesama svih žanrova. Na kraju razgovora, Ljubiša je za “Vijesti” otkrio planove - da Crna dama snimi duet sa jednim poznatim pjevačem sa prostora bivše Jugoslavije.
( Jadranka Ćetković )