Što raditi nakon jednog poništenog konkursa?

Baby can you tell me how the universe began?/ It started with a whimper and then there came a bang, Fat White Family, "Whitest Boy on the Beach", Songs For Our Mothers (Without Consent/ Fat Possum Records, 2016.)

Izgleda da me niko - ako izuzmemo plavooku gospođicu Ferer, koja ni do dana današnjeg ništa nije priznala majci - i malo poznatog, gotovo nepoznatog kolegu iz Bijeloga Polja (kako li mu bješe ime, falim te Bože... Tarif, Farit, Artif... tako nekako) - ne podržava u stavu da je činodejstvovanje Viki-Viki-Violete (V-V-V), nekrunisane kraljice CG arhitekturice i urbanizma, teška uvreda za CG arhitektonsko-urbanističku struku (uzmimo ipak da CG arhitektonska struka postoji, što je vrlo nategnuto, da se razumijemo, ali ipak uzmimo da je zadovoljen taj preduslov).

Čak se i nježno distancirani mačak Dalibor ovoga puta distancirao - što me nimalo ne iznenađuje, da budem iskren - Dalibor je oduvijek važio za nježno distanciranog mačka - koji konstantno vreba slasne i masne zalogaje - strogo sa nježne distance.

Draga V-V-V, sa svoje strane, očigledno ne nalazi bilo što sporno u tome da je upravo njoj - i samo njoj - palo s nebesa u zadatak da donosi sve odluke - osim ključnih, naravno - iz domena "razvojnih projekata u arhitekturi i urbanizmu" - i da vaskolikoj CG arhitektonsko-urbanističkoj struci apsolutno negira kompetenciju svojim neshvatljivo neadekvatnim potezima i odlukama. Vjerovatno smo i mi - struka - svojom indolencijom pomogli dragoj V-V-V da se postavi prema nama na način koji nikome, pogotovo ne njoj, ne ide u prilog. Biće da je V-V-V čudovište koje smo sami stvorili - čudovište koje sasvim lijepo raste i skladno se razvija hraneći se našim notornim kukavičlukom i našom sitnošićardžijskom, daj-što-daš-bolje-išta-nego-ništa logikom.

I samo bih još dodao da je u pretprošli petak, 13. januara, Državna komisija za kontrolu javnih nabavki donijela rješenje - po žalbi Ing-Invest D.O.O. Danilovgrad, od 29. septembra 2016. godine, "izjavljenoj protiv Tenderske dokumentacije Ministarstva održivog razvoja i turizma - Direkcije javnih radova broj 01-69/16 (za otvoreni postupak javne nabavke po predmetu javne nabavke za izbor najpovoljnije ponude za nabavku usluga izrade Glavnog projekta dječjeg vrtića i jaslica u naselju Blok VI, Opština Podgorica)" - i da u tom rješenju stoji, citiram:

"Usvaja se žalba Ing-Invest D.O.O. Danilovgrad (...) pa se poništava Tenderska dokumentacija Ministarstva održivog razvoja i turizma - Direkcije javnih radova...".

Dato je i obrazloženje rješenja - na Internet adresi: kontrola-nabavki.me - pa kad sve to lijepo skuvam (govorim o osam skeniranih sitno i gusto kucanih strana) - objasniću vam o čemu se tačno radi, obećavam.

Možda se u međuvremenu i V-V-V udostoji da nam objasni o čemu se radi - što bi me posebno radovalo - a možda se udostoji i neko među članicama i članovima žirija Konkursa za dječji vrtić u Bloku VI - da izađe u javnost sa stavom žirija po pitanju ove kontroverze (mislim da bi se Dijana Vučinić, ugledna arhitektica, osnivačica i stopostotna vlasnica DVARP - Dijana Vučinić Architectural Research and Practice, osnivačica i programska direktorka Kotor ART/ Kotor APSS, rukovoditeljka Odjeljenja za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi pri MORiT, a ujedno i predsjednica žirija Konkursa za Dječji vrtić u Bloku VI - savršeno snašla u toj ulozi).

Nego, da vidimo mi kako agilna bjelopoljska postava - uz svesrdnu pomoć malo poznatoga, gotovo nepoznatoga kolege iz Bijeloga Polja (kako li mu bješe ime, falim te Bože... Tifar, Farti, Iftar... tako nekako) - raspisuje konkurse.

Dakle, Opština Bijelo Polje, odnosno Sekretarijat za uređenje prostora (i raspisivanje konkursa) pri Opštini Bijelo Polje - organizovao je, raspisao i sproveo, pazite sad: "Konkurs za izradu sveobuhvatnog urbanističko-arhitektonskog rješenja Đalovića pećina i klisura u zahvatu Prostorno-urbanističkog plana Opštine Bijelo Polje".

Nije mi jasno, doduše, zašto bi neko raspisivao konkurs za sveobuhvatno urbanističko-arhitektonsko rješenje pećina i pripadajućih im klisurina - kad se zna da su pećine i klisurine, u načelu, nešto što je davno riješeno - vjerovatno u miocenu, dakle jako davno - prije nekoliko desetaka miliona godina.

Što se tiče predmeta konkursa - sve je jasno - ali nije na odmet ponoviti: Izrada sveobuhvatnog urbanističko-arhitektonskog rješenja Đalovića pećina i klisura u zahvatu Prostorno-urbanističkog plana Opštine Bijelo Polje.

Cilj Konkursa je, citiram: "Izbor najboljeg i najcjelishodnijeg sveobuhvatnog urbanističko-arhitektonskog rješenja Đalovića pećina i klisura u zahvatu Prostorno - urbanističkog plana Opštine Bijelo Polje koje će svojim primijenjenim rješenjima na najefikasniji način valorizovati ukupni potencijal lokacije i kontaktnih zona. Neophodno je da rješenje ponudi skladnu funkcionalnu i urbanističko-arhitektonsku cjelinu sa kvalitetno definisanim funkcijama lokaliteta koji je predmet konkursa i na kvalitetan način riješi..." - i onda slijedi nekih desetak vrlo inspirativnih tačaka.

Kad čujem da bi neko nešto da valorizuje, a usput pominje i kvalitet - iz mjesta mi se ohlade nožice. Najdraže bi mi bilo da se, za sad, ne dira Đalovića klisura, a ni pripadajuća joj Đalovića pećina. Pa možda za nekih par stotina godina - kad klisuri i pripadajućoj joj pećini skoči cijena.

I uzeh da listam - ni prvonagrađeni, ni trećenagrađeni, nego baš drugonagrađeni rad. Pa kaže:

"Fundamentalna ideja projekta leži u njegovom nenametljivom pristupu i programskom osmišljavanju. Dinamika razvoja projekta je takva da doprinosi planinskoj prirodi kroz svoj fleksibilan pristup".

Draga Violetice Piruetice - oprezno sa pridjevom "fundamentalna", molim te - lako se može desiti da neko pomisli da si svašta umislila - i da okruženje vrlo negativno utiče na tebe.

I još kaže:

"Posjetioci se mogu parkirati na parkingu koji je smješten na samom ulasku u zonu manastirskog kompleksa, u zelenom visokom rastinju tako da ne narušava zaštićenu okolinu kulturnog dobra".

Piruetice, dušo - glagol "parkirati" je tzv. prelazni glagol - ne spada među tzv. povratne glagole - te stoga nema potrebe za rječcom "se" - dakle, posjetioci parkiraju - ne parkiraju se - jer bi to značilo da sebe parkiraju - a ne svoje automobile. Ako baš želiš da se parkiraš, onda možeš da se sakriješ u ormar - i da ne izlaziš iz ormara par sati - a mi ćemo to voditi kao da si se parkirala.

A onda sam naglo izgubio interesovanje za pećine i klisure, pa sam malo kopao po Netu - i iskopao fotku žirija Konkursa za vrtić u Bloku VI, koja je objavljena par dana prije nego što će Radulovići - izjavom žalbe - pljunuti žiriju u čorbicu.

Nadam se samo da su članovima žirija honorarčići uredno isplaćeni, ne bi valjalo da nisu.

A što se tiče drugara koji su poslali radove na konkurs... stvarno, što ćemo sa tim radovima sad kad je stvar poništena?

( Borislav Vukićević )