Mravi i mravojedi

Tokom protesta protiv Slobodana Miloševića kružio je sljedeći vic: “Kako je Milošević uspio da pronađe naftu u Srbiji? Prvo je pretvorio Vojvodinu u pustinju”.

U crnogorskoj zbilji, takav vic izgleda ovako:

Na novinarsko pitanje da li bi eventualna naftna bušotina u crnogorskom podmorju ugrozila životnu sredinu i turizam, državni službenik odgovara: "Ne postoji ljudska djelatnost koja nema izvjestan uticaj na ekologiju. Evo primjera: ako pravite na nekom placu kuću, vi onda morate pomjeriti neki mravinjak koji se našao na toj lokaciji. To je definitivno uticaj na životnu sredinu. Ali, sa izgradnjom te kuće biće zbrinuta porodica i osigurana njena budućnost. Onda je logično da pomjeranje mravinjaka ima smisla".

Prije desetak dana, u “Vijestima” je objavljena i priča o eko voćnjaku u Vrulji. Njen vlasnik se buni što će u neposrednoj blizini biti izgrađena pilana i time plodovi sa 4.500 tek zasađenih stabala izgubiti kvalitet organske hrane, dok se preduzetnik koji planira pilanu poziva na procjenu uticaja na životnu sredinu koju je uradila licencirana firma. U njoj, doduše, piše da pogon za obradu drveta neće ugroziti životnu sredinu i nabraja šta se nalazi u okolini budućeg pogona. Nabraja se sve: šume, livade, Ćehotina, izvori i pritoke - sve osim eko voćnjaka.

Onda je i normalno da pilana neće uticati na voćnjak, jer ga niko ne vidi - ni oni koji rade elaborate, ni oni koji će izdati građevinsku dozvolu, ni preduzetnik, ni opština ni država. Vidi ga, izgleda, samo vlasnik voćnjaka koji je uložio 50.000 eura.

Ako to ne liči na vic, šta je drugo, kao što kao sprdnja izgledaju elaborati o procjeni uticaja na životnu sredinu. Već je postala praksa da oni liče jedan na drugi kao jaje jajetu, da nemaju podataka, ili da se, kao u slučaju gradnje megalomanskog rizorta u Nacionalnom parku “Skadarsko jezero”, u izradi elaborata ne angažuje nijedan biolog, ali se konstatuje da biodiverzitet neće biti ugrožen.

„Kvalitet sadržaja elaborata procjene uticaja, odnosno izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, je na nezadovoljavajućem nivou dok se procedure više sprovode kako bi se zadovoljila forma nego da bi se suštinski sagledali problemi i utvrdila rješenja koja garantuju najbolje ishode po životnu sredinu“, konstatovano je iz NVO „Grin houm“.

Prostije rečeno, investitor planira, plati licenciranoj frimi da uradi elaborat, ova iskopira neki od ranije urađenih, promijeni imena firme i lokaciju, „nakiti“ da je sve dobro i da neće biti ugrožena životna sredina, Agencija za zaštitu životne sredine ga odobri i svi zadovoljni.

O posljedicama niko ne razmišlja. Šta ima veze, ako je ugrožen mravinjak, pomjerićemo ga, preči je razvoj.

Ako Blažu i prijateljima treba mala hidroelektrana, nema veze što će se poremetiti vodotok, što će možda i nestati (kao rijeka u Šekularu), a ako nestane, nastaće erozije, neće biti izvora i šuma, promijeniće se klima i duvaće vjetrovi gdje nikada nisu duvali, preostalo seosko stanovništvo će napuštati sela... Važno je da u elaboratu piše da toga neće biti.

Isto kao kada „velikim“ investitorima poklonite kanjon Morače da planiraju elektrane, a nemate podatke o klizištima, riziku od zemljotresa i slično. Na stranu i potopljeni Danilov most i ugroženi Manastir Morača, ali hoće li opstati Podgorica, taj ljudski mravinjak, ako sklizne neko brdo ili zemljotres ošteti branu? Hoće li opstati Skadarsko jezero, ako mu se smanji prirodni dotok vode iz Morače? Odgovora na to u elaboratima nema.

Tako se Zakon o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, koji predviđa obaveznu izradu tih procjena, pretvorio u svoju suprotnost i ogolio crnogorsku zbilju: to je postala prilika da neko zaradi novac uz malo truda, a kumovi, prijatelji i privilegovani investitori ostvare svoj naum. O šteti po životnu sredinu, ugrožavanju ljudskog zdravlja i još koječemu, nikog nije briga.

Kao u onom vicu kada je plavuša otišla ljekaru jer je spržila oba uha. Pita je ljekar: Kako si spržila jedno uho? Ja peglala veš i zazvoni telefon, a ja umjesto telefona uzmem peglu i spržim uho! Pa kako si spržila drugo? Kad sam zvala hitnu pomoć.

( Dejan Peruničić )