Igi Pop uoči 70. rođendana: Nemoj da izgubiš sebe i svoj identitet

Igi Pop voljan je da se konačno malo odmori. Pank pionir je većinu prošle godine proveo na putu promovišući “Post Pop Depression”, solo album koji je snimio u saradnji sa frontmenom grupe “Queens of the Stone Age”, Džošom Homijem. Takođe je našao vremena da promoviše i dokumentarac Džima Džarmuša o njegovoj grupi “Stooges” koji nosi naslov “Gimme Danger”, album na kojem je radio sa Danger Mouseom i usput pozira obnažen pred njujorškim studentima umjetnosti. Kako je otkrio u intervjuu za “Rolling Stone”, ove godine planira da manje nastupa, a pričao je o stvarima koje je naučio tokom godina i što se nada da će postići do kraja života.

Koje je najvažnije pravilo po kojem živiš?

Nemoj da izgubiš sebe. Ako se dovoljno izdrogiraš izgubićeš svoje tijelo, svoj um ili svoj život. Sa druge strane, ako radiš ono što ti drugi govore, bićeš očajan i izgubićeš svoj identitet. U nekom trenutku bi trebalo da nađeš ravnotežu. "Jesam li momak koji će da proživi život kralja Faruka ili sam više fizički radnik kojem se posrećilo?".

Ko su tvoji heroji?

Kit Ričards i Bo Didli. Prije svega, zbog načina na koji sviraju. Svako od njih je jednostavan i efektan, ne pretjeruje i to meni kao prava stvar.

Tebe i Kita ljudi smatraju neuništivima?

On je definitivno više neuništiv nego ja. Ja ne mogu više da se takmičim sa njim. Definitivno više ne mogu da pušim cigare.

Dugo si živio u Njujorku, da li ti nedostaje?

Ne. Ali bilo je to dobrih 20 godina. U Majamiju sam našao mjesto pored vode koje je mnogo jeftinije, našao sam ljepotu, prostor i lagodnost koje nisam mogao u Njujorku, gdje sam iz sobe imao usran pogled na aveniju B. Naravno, to mjesto sada vrijedi milione dolara, provalite to.

Koji bi savjet dao mlađem sebi?

Nemoj da odrasteš. Zaista nemoj to da uradiš. U nekim trenucima u svom životu sam znao da kažem sebi: “Znaš što, trebalo bi da odrastem i uradim ovo ili ono”. U većini slučajeva takvo razmišljanje je bilo pogrešno, mada srećom ne uvijek.

Šta je najveća kupovina koju si napravio da bi udovoljio sebi?

Devedesetih sam kupio malo sportsko auto jednoj siromašnoj, prelijepoj imigrantkinji koju sam jedva poznavao. Uglavnom zato što je stalno kukala kako nema auto da se odveze na posao. Ta veza nije bila baš uspješna.

Dok se “Stooges” nisu ponovo okupili 2003. i počeli da sviraju po festivalima nisi mnogo zarađivao. Kako izgleda postati bogat tako kasno?

Jedva da sam korektno zarađivao krajem 80-ih i tad sam prvi put posjedovao svoj dom, u Ist Vilidžu. Tokom 90-ih nisam imao mnogo novca. Sjećam se da sam se smrzavao tokom zime 1990. jer nisam imao dobro grijanje. Ali sve se promjenilo početkom ovog vijeka, zaista zanimljiva priča.

Svojevremeno si se često drogirao, da li ti nedostaje uzimanje neke od droga?

O Bože, ne. Ne, ne, ne, ne, ne. Imao sam predivan odnos sa svojim tijelom kasnije u životu. Čak me i pomisao na pušenje trave ježi. Kad se sjetim, tokom 70-ih sam znao da uzimam MDMU u nizu. A na festivalu Goose Lake u Mičigenu sam šmrkao nešto za što mi je rečeno da je koka, ali sam kasnije saznao da je u pitanju bio ketamin. Nisam mogao da se sjetim ko sam narednih 12 sati. Sjećam se i da sam pušio krek prije nego što se zvao krek, bilo je zastrašujuće.

Misliš li da bi droge trebalo da budu legalne?

Nisam dovoljno dobro informisan da bih mogao da odgovorim na to pitanje, ali mi je zanimljiva ta ideja da bi broj narkomana opao ako bi bile legalne. Neki škotski komičar je pričao o bregzitu i rekao: “Pitati neku slavnu ličnost o bregzitu je kao da pitate Igi Popa da priča o ubrzanju čestica”. Nisam vam ja čovjek za to.

U aprilu ćeš napuniti 70 godina, kakav je osjećaj?

Uzbuđen sam, nadam se da ću uspjeti.

Kako ćeš proslaviti rođendan?

Vjerovatno ću izvesti ženu na večeru negdje gdje je svjetlo prigušeno i gdje možemo da sjedimo blizu jedno drugome. Ako budem imao sreće, otići ću taj dan i do plaže. To je moj doživljaj ludog provoda.

Što se nadaš da ćeš postići u 70-im godinama?

Ne bih očekivao da ću uskoro koristiti album kao formu, ali se nadam da ću pjevati ili pričati ili pisati, jer mi se to sviđa. Samo želim da nastavim da radim i reagujem na svijet oko sebe i uživam u tome što sam prisutan na ovoj predivnoj planeti. Volim da provodim vrijeme u prirodi. I nadam se da ću biti od koristim ljudima koji zavise od mene.

Da li se plašiš starosti i smrti?

To je najjezivije pitanje u ovom intervjuu! Ali da, plašim se duboke starosti. Jer postoji mogućnost da ću morati previše da se oslanjam na druge ljude. Takođe, najgora stvar bi mogla da bude nemogućnost da uživaš u životu. Nemam problem sa malim sranjima tokom dana, ali mi treba preko toga da se desi i nešto slatko

( Stefan Strugar (preveo i priredio) )