Zašto desnica u SAD odjednom voli Rusiju

Decenijama je antikomunizam objedinjavao konzervativce svih boja iza Republikanske partije: u njoj je bila okupljena raznolika skupina jastrebova nacionalne bezbjednosti, oduševljenih podrstrekača tržišne privrede, te društvenih tradicionalista, odlučnih da suzbiju svaki sovjetski uticaj na cijelom svijetu. Sve ove biračke grupacije su imale svoje zasebne razloge da preziru bezbožne boljševike, čiji je deklarisani cilj bio izvoz Revolucije. Iako sadašnja Rusija ne agituje više za marksizam-lenjinizam, ona i dalje predstavlja jasnu prijetnju za SAD, njene saveznike i liberalni svjetski poredak: dovoljno je podsjetiti se ruske agresije na Ukrajinu, intervencije u Siriji i podrške ekstremistima svih boja u Evropi.

Sa Donaldom Trumpom republikanci su nominovali najruskije orijentisanog predsjedničkog kandidata još od vremena Henry Wallacea, čiju su kandidaturu u ime Progresivne partije 1948. masovno podržali američki komunisti. Tokom celokupne kampanje prošle godine Trump nije prestajao da hvali ruskog predsjednika i bivšeg agenta KGB, Vladimira Putina. Trump je pljuvao po NATO-u i javno huškao Kremlj da hakuje mejlove njegove suparnice iz Demokratske partije. Čak je i predložio da SAD priznaju rusku aneksiju Kremlja - prvu nasilnu krađu državne teritorije u Evropi od kraja II Svjetskog rata - potez, kojim bi se SAD našla u istom kolu sa državama tipa Sjeverne Koreje i Kube.

Od kad je izabran, Trump potpuno javno ignoriše saznanja američkih obavještajnih službi, po kojima se Moskva umiješala u naše demokratske procese, pa sve takve tvrdnje proglašava za „politički lov na vještice“. Svojom pobjedom Trump je uz sebe svrstao i ostale republikance. Odmah pošto je Trump najavio svoju kandidaturu, pozicioniranje republikanaca prema Rusiji je počelo dramatično da se poboljšava. U julu 2014, četiri mjeseca pošto je Moskva anektirala Krim, po rezultatima ispitivanja Economista i YouGov, samo je 10% republikanaca imalo pozitivno mišljenje o Putinu. Danas je to već 37%. Rezultati najnovijeg ispitivanja Chicago Council on Global Affairs pokazuju da 65% Amerikanaca podržava istragu ruskog miješanja u izborni proces od strane Kongresa SAD, ali tijesna većina republikanaca (51%) je protiv toga. A anketa koju su proveli HuffPost i YouGov pokazuje da 82% birača Hillary Clinton želi da se zadrže sankcije protiv Moskve zbog tog miješanja, što podržava samo 16% Trumpovih birača. Jer sada, pošto je Rusija službeno odustala od ateizma i antikapitalizma, rastući broj konzervativaca je postao prijemčiv za Trampovo približavanje Rusiji.

Dva tabora: oportunisti i ideolozi

Proruski konvertiti u američkoj desnici su, po svemu sudeći, podijeljeni u dvije grupe: oportuniste, koji prosto hoće vlast i zbog tog cilja su spremni da žrtvuju sve principe i ideologe, koji u Rusiji vide prolaznu poteškoću a neki čak i potencijalnog saveznika u borbi protiv islamskog ekstremizma.

Najprominentniji među oportunistima je svakako bivši spiker Kongresa Newt Gingrich. On je 1994. u svom „Ugovoru sa Amerikom“ proširenje NATO-a u Istočnoj Evropi decidno definisao kao svoj i naš cilj. No, prošlog ljeta Gingrich je racionalizovao besprizornu Trumpovu najavu da će SAD braniti svoje NATO saveznike samo „ako nam za to i plate“ kada je malenu i ugroženu Estoniju (jednu od rijetkih NATO država koja ispunjava sve fiskalne zahtjeve Alijanse) pozdravio ovim riječima: „Nisam siguran da bih rizikovao atomski rat za tu jednu teritorijicu koja je ništa drugo do predgrađe St. Petersburga“. U istom ovom stilu je prošle nedjelje Tucker Carlson, voditelj na Fox-News, ruskog disidenta Garija Kasparova pitao: „A što bi moj sin morao da svoj vojni rok provede braneći tamo neki Baltik?“, što je zvučalo kao eho Gingrichova nipodaštavanja američkih savezničkih obaveza. Činjenica da se sinovi i kćeri baltičkih država u Avganistanu i Iraku bore na strani Amerike očigledno malo koga više zanima u tim krugovima.

Potreba da Trumpovu pobjedu brane svim sredstvima potiče republikance da sad čak u zvijezde kuju odlučnog antiameričkog anarhistu Juliana Assangesa, koji je najvjerovantnije svoj posao radi uz pomoć ruskih tajnih službi. Do Trumpa su repubikanci svakodnevno tražili Assangesovu glavu. Kad je Assangesov WikiLeaks objavio mejlove, koje su ruski hakeri prošle jeseni ukrali iz izbornog štaba Clintonove, pojedini patriotski republikanci, poput Marca Rubia, su izjavili da partija treba da ignoriše eklatantne pokušaje podrivanja naše demokratije. Većina se na to nije obazirala pa je iskoristila korespodenciju i već ranije hakovane mejlove Democratic Natinal Commitee kao političko oružje. Kao primjer za tipičnu reakciju može da posluži Lou Dobbs, jedan od voditelja Fox-Business, koji je govorio o „lijevom fašizmu“ kad je zatvoren jedan od twitter-naloga preko kojeg su Rusi objavljivali pokradene dokumente. Kad je 2010. Assange objavio pokradene tajne vojne dokumente SAD o ratu u Iraku, Trump je za njega tražio „smrtnu kaznu ili nešto tome slično“. Danas se Trump zajedno sa Assangeom pozicionira kao protivnik američke obavještajne zajednice, koju Trump sada posprdno na svom twitteru stavlja pod znake navoda: „Intelligence“.

Asanž iznenada prijatelj

Iste one 2010. Sean Hannity, takođe voditelj Fox-News, govorio je u ime većine republikanaca kad je osudio Assangea zbog toga „što vodi rat protiv SAD“. Taj isti Hannity je prošlog utorka vodio vrišteći intervju sa istim tim Assangeom, sve oduševljeno klimajući potvrdno glavom dok je Australijanac govorio kako ukradene dokumente nikako nije dobio od Rusa. Kandidatkinja za podpredsjednicu SAD, Sarah Palin, čije je mejlove Assange 2008. objavio, prošle nedjelje se čak javno izvinila šefu WikiLeaksa što je tada tako ružno o njemu zborila. Jagodicu na šlag je stavio Trent Franks, republikanski kongresmen iz Arizone, koji je u posljednjem intervjuu izjavio kako su ruski hakeri „samo uradili ono što bi u stvari mediji morali da rade“ kad su objavili pokradenu korespodenciju Demokratske partije. Jeste da postoji puno više oportunista nego ideologa, ali upravo bi zadrti ideolozi mogli da američkoj spoljnoj politici nanesu najveće i trajne štete. Njihov predlog nove strateške politike prema Rusiji, koji se bazira na zajedničkoj borbi protiv poprilično difuzno definisanog „islamskog terorizma“ je, naravno, vrlo zavodljiv, ali istovremeno temeljno pogrešan jer je Rusija sve samo ne potencijalni partner u borbi protiv islamskog terora, s obzirom da u realnosti čini puno toga ne bi li ga ojačala.

Tipični predstavnik ove grupe je David Keen, bivši predsjednik American Conservative Union. On je u svom članku za Washington Times izrazio sumnju u ocjenu tajnih službi SAD u slučaju hakovanih mejlova. Kao svjedoka je citirao bivšeg predsjednika Češke Vaclava Klausa, formalno konzervativca, koji je kao i naznačeni Trumpov ministar spoljni Rex Tillerson od Putina odlikovan ordenjem. Klaus je rekao da „jedna zemlja i njen vođa mogu da budu prezirani ali to ne znači da su i opasni.“ Zbog ove izajve Klaus je potom najuren sa dobro dotirane sinekture u vašingtonskom Cato Institute. Keen je Klausu tercirao: „Tamo napolju postoje sada novi monstrumi na koje sada moramo da koncentrišemo naše snage a ne da se vraćamo na udaranje po pobijeđenim monstrumima“, pri čemu se više ne vidi nikakva praktična razlika između ideja Keena i parola ljevičara iz vremena Hladnog rata, koji su tada pravim konzervativcima prebacivali da vode „rat protiv Crvenih“.

Nije više Istok-Zapad, nego Sever–Jug

Dana Rohrabacher, republikanski kongresmen iz Kalifornije je perfektno otjelotvorenje ovog ideološkog zaokreta. Kasnih 1980-ih godina stameni Orange-County repubikanac je pisao govore Ronaldu Reganu, koji je stvarno ratovao zajedno sa mudžahedinima protiv Sovjeta. Danas je Rohrabacher u Kongresu najveći podržavalac i branitelj Putina, koga opisuje kao odlučnog protivnika radikalnog islamskog terorizma, a ruske hakerske napade u SAD opisuje kao „veličanstvene“.

Naznačeni savjetnik za nacionalnu bezbjednost Mike Flynn je davno izdao knjigu u kojoj je Rusiju označio kao „državu osnivača internacionalne alijanse zlih zemalja“. Ali onda se 2015. pojavio kao počasni gost na gala večeri u čast slave Rossia Today, svjetski angažovanog emitera dezinformacija iz Kremlja, te bio smješten na stolicu odmah pored Putina, što je više nego čudnovato s obzirom da je Flynn neposredno prije toga bio šef Defence Intelligence Agency. U svojoj zdravici Flynn je rekao: „Vrijeme je, ljudi, da shvatimo da ovaj svijet nije više istočno-zapadan nego je sada više sjeverno-južni.“

Trumpovi podržavaoci u bjelačko-nacionalističkom Alt-Right pokretu Rusiju obožavaju jer znaju da se radi o reakcionarnom režimu, koji se okrenuo protiv liberalnog, kosmopolitskog Zapada, koji podržava feminizam i gejeve. Kad sam prošle godine intervjuisao Alt-Right-Führera Richarda Spencera, on se topio od pomisli da će „razumijevanje i saradnja Trumpa i Putina otvoriti viziju jednog bjelačkog svijeta, koji će biti nepobjediv.“

Nemoćni republikanci kritičari Rusije

Pojedini republikanci poput senatora Johna McCaina iz Arizone i Lindseya Grahama iz Južne Karoline postavili su principe iznad svoje partije i glasno protestuju protiv Trumpovog prijateljskog ophođenja sa Putinovim režimom, koji je Mitt Romney, bivši republikanski predsjednički kandidat sa pravom definisao kao „geopolitičkog neprijatelja SAD broj 1“. No, izgleda da su McCain i Graham među gubitnicima. Prošle nedjelje su pod pritiskom Mitcha McConnella, vođe republikanske većine u Senatu, morali da povuku svoj zahtjev za osnivanjem specijalnog istražnog komiteta zbog ruskog miješanja u američke predsjedničke izbore. U jednom intervjuu, koji je snimljen prije nekih 30 godina, ruski prebjeg Jurij Bezmenom je do u tančine opisao strategiju regrutovanja šefa KGB: „Moja instrukcija svima vama glasi: prodrite u etablirane, konzervativne medije širokog dometa. Nađite mi cinične, egocentrične ljude koji će ostale - sa najvećim izrazom nevinosti na licu - gledati pravo u oči i pri tome ih masno lagati. To je profil ljudi koji je najlakše regrutovati da radi za nas - osobe bez ikakvih moralnih principa, koje su ili žedne i gladne para ili totalno zaljubljene u same sebe.“ Bezmenov je u svakom slučaju dobro znao u kom grmu leži zec.

(Frankfurter Allgemeine Zeitung FAZ)

Prevod: Mirko VULETIĆ

( Džejms Kirčik )