Vezane ruke i flaster preko usta

Đe su i šta rade mladi ljudi u Crnoj Gori? Šta li misle, čemu li se nadaju? Nisam se potrudio da nađem statistički podatak, ali sam siguran da nas ima mnogo. Pitam se onda, od tolikog broja koliko nas je svjesno u kakvoj "državi" živi? Jeste li zadovoljni svojim životima i pogledom u budućnost? Đe se završava taj pogled, je li u sjutrašnjem danu, sledećoj nedjelji, mjesecu? Ne vjerujem da je mnogo tih koji mogu da pogledaju dalje od tog jednog mjeseca i da vide nešto sigurno. Pa smeta li vam to, braćo i sestre? Zašto ćutite ako vam smeta? Je li vam neko stavio flaster preko usta, koji ja ne vidim, pa niko ne može da priča o tome, da se pobuni? Svi ste na Face-u, ogromna većina na Instagramu. Jednom mjesečno kad pojedete neku hrskavu piletinu sa susamom obavezno objavite svima da znaju da vi možete da priuštite da jedete meso, jer ne mogu svi, jebi ga. "Čekirate" se na fensi mjestima, slikate svoja poluskupa pića koja takođe rijetko pijete, krivite kičme praveći poze po raznoraznim klozetima, i? Je li se na to svodi vaša sreća danas? A đe ćete sjutra? Šta ćete raditi, čim ćete se baviti? Maštate li o tome da baš vi budete taj izabrani uhljeb koji će da se zakači za neku državnu ili opštinsku sisu i da kaže: ćuti, teško je vrijeme, pametnije je da se primirim, ako ne prihvatim ja prihvatiće neko drugi? Ako i dođete do takvog posla, hoćete li pomisliti na nekog bližeg prijatelja ili brata, koji neće biti u mogućnosti kao vi?

Mislite li o tome je li ovakvo stanje održivo i šta će biti sa nama za 5 ili 20 godina? Mislite li o tome ko će plaćati dugove zbog bahatog ponašanja današnje vladajuće elite na koje isto ćutite? Hoće li ti dugovi ostati vašim roditeljima ili vama? Smeta li vam što dokazani kriminalci slobodno šetaju, a u zatvor idu politički neistomišljenici zbog svojih stavova? Hoćete li moći da stvorite svoj krov nad glavom, formirate porodicu? Meni se čini da ako ovako nastavi nećete moći ni da okrečite ono što su vam roditelji stvorili, ako su vam stvorili.

Jedno posebno bolno pitanje: đe ste, studenti? Je li u redu da vam se rektorka ponosi brojem ljudi koji napuštaju rodnu grudu? Završavate li svi studije da biste bili dobri konobari i građevinci u Njemačkoj? Kad odete, kome ćete đedovinu? Jeste li svjesni šta niski kriterijumi na fakultetima prave od vas, kako će uticati na sve hiperprodukcija diploma?

Postavio bih vam još milion pitanja, ali samo ću još ovo: ko vam je vezao ruke? Budite se, da ne budemo više taoci u svojoj zemlji.

Nikola GRDINIĆ, član Pokreta za neutralnost CG i Pokreta Otpor beznađu

( Nikola Grdinić )