Ljudi nekada nemaju ni 40 centi za participaciju
Postoje i pacijenti koji pretražuju na Internetu simptome i uvjereni su da znaju dijagnozu, preporučio bih im da čitaju stručnu literaturu iza koje doktor stoji imenom
Pacijenti nekada nemaju 40 centi da plate participaciju za pregled u domovima zdravlja, a može se reći i da ljudi ne vode dovoljno računa o zdravlju.
To, u razgovoru za “Vijesti”, tvrdi izabrani ljekar u podgoričkom Domu zdravlja Bojan Bekan, koji je nedavno dobio nagradu te ustanove za poseban doprinos i zalaganje u radu tokom prošle godine.
On kaže da su pojedini nemotivisani zbog strahova i predrasuda, neki opterećeni materijalnom situacijom, a da ima i onih koji se boje bolesti i da će im 'doktor nešto naći', pa dugo izbjegavaju posjete ljekaru.
“Dešava se da stariji pacijenti nemaju ni 40 centi da plate participaciju. Postoje i pacijenti koji pretražuju na Internetu simptome i uvjereni su da znaju dijagnozu... Onda dođu u ordinaciju prestravljeni i iznose simptome, očekujući da im saopštim dijagnozu koju su prethodno 'izguglali'. Kada im objasnim o čemu je riječ, osjete veliko olakšanje i priznaju da su pretraživali simptome na Internetu. Poručio bih pacijentima da, ako već 'guglaju' i vole da čitaju, se baziraju na stručnu literaturu, iza koje stoji doktor sa imenom i prezimenom. Generalno, hipohondri su uglavnom pod jakim stresom i na kraju taj stres dovede do bolesti, koje su uglavnom psihosomatske prirode. Dobiju dispepsiju, želudačnu kilu, probleme sa probavom, kandidu, tenzionu glavobolju...”.
Bekan ističe da je željeni cilj i rezultat svakog ljekara - očuvanje zdravlja pacijenata i ozdravljenje, ili držanje pod kontrolom hroničnih bolesnika na što jednostavniji način i uz dobru saradnju sa njima.
“Mogu da kažem da sam zadovoljan postizanjem cilja, iako to ponekad nije jednostavno. Zdravstveni sistem ima svoja ograničenja, dok čovjek koji dolazi sa zdravstvenim problemima donosi posebnu energiju koju treba usmjeriti u pozitivnom smjeru. S tim u vezi, pažljivo slušanje pacijenta i razgovor sa njim je neophodan uslov da shvatimo i njega i dijagnozu sa kojom dolazi i u toj situaciji stručnost i mora doći do izražaja”.
On kaže da posla uvijek ima i da nije primijetio da zimi ima više pacijenata, iako su sezonski virusi aktuelni.
I ljeto, tvrdi, nosi svoje - alergije, opekotine, povrede, stomačni problemi, dijareje...
“U prosjeku pregledam 45-50 pacijenata. Radni dan je baziran na pacijentima, koji u ordinaciju dolaze sa žalbama na zdravstveno stanje, posebnom energijom i zebnjom, koja nekada i nije objektivna. Za vođenje evidencije i praćenje stanja pacijenata koristimo računarski program, koji takođe zahtijeva značajnu pažnju u uslovima gotovo svakodnevnog, prekomjerenog rada. Vrlo često sam prinuđen da se borim sa vremenom da bi izašao u susret zahtjevima pacijenata i računarskog programa, jer je za sve nas važno vođenje evidencije. Populacija kojoj sam izabrani ljekar je veoma šarenolika, prisutni su pacijenti oba pola, mada je više mlađih”.
Upitan da li bi u Crnoj Gori trebalo poraditi na uvođenju “porodičnog ljekara”, koji bi, kao na primjer u Engleskoj, liječio pacijente svih struktura, od beba do penzionera, Bekan kaže da je “naš sistem suviše mlad” da bi se poredio sa engleskim.
“Uz to, ima opterećenje, kao što su nedostatak sredstava, manjak kadra, porast učestalosti hroničnih bolesti, starenje populacije. Svakako da imamo veći broj usluga i više patoloških stanja i bolesti u jednom pregledu kod izabranih doktora. Preventivni programi koštaju, ali su terapijski protokoli liječenja najtežih bolesti najskuplji. Pa, ipak, ogromna većina izabranih ljekara daje doprinos preko granica maksimuma da sistem opstane”.
Sa iskusnom sestrom sve je lakše
Bekan kaže da je akcenat u radu porodičnog ljekara na prevenciji, ali da često dolazi do zagušenja sistema, jer su izabrani timovi ljekara opterećeni dijagnostičko-terapijskim radom.
“Posao izabranog ljekara ima posebnu i strast i čast. Nijesu samo izabrani ljekari toliko važni, tu su sestre... Bio sam nekoliko godina izabrani ljekar na Koniku, a već četiri na Pobrežju. Uvijek sam bio okružen sestrama koje su izuzetno posvećene. Uvijek je bolje kada pored mene, pri pregledu neke rane, bude sestra Senka koja je 1958. godište i ima dosta iskustva. Mislim da je bitan i timski rad, jer ako si i u najboljoj klinici, a međuljudski odnosi nijesu dobri, bićeš skučen, ograničen i u krajnjem nezadovoljan. Žar i kohezija u zdravstvenom timu mora da postoji”, odgovorio je na pitanje da li je zadovoljan time što radi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, s obzirom na to da se ljekari sve češće odlučuju za rad u bolnicama ili Kliničkom centru.
( Ana Komatina )