Hauser za "Vijesti": Velika snaga je potrebna da bi se vjerovalo u svjetski uspjeh

Još jedna uspješna godina je iza hrvatske grupe 2Cellos, globalno popularnog dueta violončelista Luke Šulića i Stjepana Hausera, poznatog uglavnom po karakterističnim obradama pop i rok hitova.

Od kada su dva muzičara, koji su svojevremeno bili i rivali na muzičkim takmičenjima, zapalili planetu prije šest godina, objavivši svoju obradu pjesme “Smooth Criminal” Majkla Džeksona (koja danas ima više od 22 miliona pregleda na YouTube servisu), Šulić i Hauser su proputovali svijetom i svirali sa legendama pop muzike kao što su Elton Džon ili nedavno preminuli Džordž Majkl. Čak su imali i tu čast da budu pozvani da nastupe na inauguraciji novog predsjednika SAD Donalda Trampa, ali su to, kao i brojne njihove kolege muzičari, odbili. Izgovor im je bio “prebukiran raspored”.

O tome, ali i o novom albumu koji su snimili sa Londonskim simfonijskim orkestrom, Crnoj Gori, slavi, problemima sa kojima se suočavaju umjetnici sa Balkana i odnosu sa pjevačicom Jelenom Rozgom sa kojom je u vezi za

“Vijesti” pričao je Stjepan Hauser, malo nakon povratka iz Australije gdje je sa Šulićem imao neke od najvećih koncerata u karijeri.

Da li ste zadovoljni kako je protekla ova godina za nama, po čemu ćete je pamtiti?

Za nas je sjajno protekla, nije mogla bolje. Ključna stvar koja desila je da smo ove godine kao 2Cellos proslavili pet godina rada i imali velike koncerte u Veroni, u Zagrebu na Tomislavcu pred 50 hiljada ljudi, pa smo sad nedavno svirali u Sidnejskoj operi sa tamošnjim simfonijskim orkestrom. A tamo smo prvi put izveli naš novi album, koji još nije izašao, ali je snimljen. Taj album izlazi sljedeće godine. Ali gotov je, radi se o filmskoj muzici i snimili smo ga uz londonski simfonijski orkestar i jako se radujemo njegovom izlaskom.

Po čemu se razlikuje publika u Evropi i van nje?

Manje-više uvijek ljudi reaguju jednako entuzijastično, gdje god da se pojavimo. Mnogi se iznenade. Recimo, dođemo u Japan, gdje su ljudi više rezervisani, više sramežljivi, ali mi sve to “probijemo” i svi polude na našem koncertu.

Kad ste počinjali niste ni sanjali da ćete biti ovdje gdje ste danas, kakve su vam bile ambicije tada?

Upravo ovakve. Imali smo veliki cilj, želju, ambiciju u glavi prema kojem smo išli, vjerovali smo maksimalno u taj projekat.

Poznati ste po spoju klasike i pop muzike, što je za neke vaše kolege svetogrđe, ima onih koji smatraju da je pop muzika ispod nivoa klasičara?

To su konzervativni stavovi. Ja mislim da bi trebalo svako da otvori vidike, proširi horizonte... Treba gledati stvari i sa drugačijeg stanovišta. Mi jednako volimo svu muziku, dijelimo je samo na dobru i lošu, a dobre muzike ima u svakom žanru. Sve ima i dobro i loše. Šteta je fokusirati se samo na jednu vrstu muzike, zatvoriti se pred puno lijepih iskustava, bezveze je limitirati se.

Kakav je novi album, kakav je bio proces rada na njemu?

Novi album smo snimali u Londonu uz orkestar i to je za nas novo iskustvo, jer nikada nismo ranije snimali na taj način. Zato je i ova muzika koju smo sada snimali nekako drugačija od svega što smo prije radili. Nježna, romantična, neke najljepše melodije tih velikih, poznatih filmova. Stvarno nam je bio gušt da to snimimo, u pitanju je novi zvuk, nešto skroz drugačije.

Kako ste birali pjesme?

Gledali smo koje scene iz filmova bi najljepše zvučale na violončelu. Sve te pjesme su same po sebi lijepe, a na čelu zvuče još ljepše, jer to je tako jedan romantičan, pjevljiv, melodiozan instrument.

Da li ste osjećali pritisak da morate da ponovite uspjeh prethodih izdanja?

Ma ne, nema pritiska, jer ovo je nešto skroz drugačije. Samo smo htjeli da napravimo jedan lijep, ugodni, romantični zvuk koji svi vole, i mladi i stari i muški i ženski, zato mislimo da će biti jako uspješan album.

Kad izlazi?

Mislim da će to biti tek u maju.

Vas dvojica ste, prije nego ste oformili 2Cellos, bili čak i rivali na raznim takmičenjima. Da li održavate taj takmičarski duh i dalje?

Uvijek je prisutan taj duh i to je zapravo zdravo, jer tjerate jedan drugog da budete što bolji, sve uspješniji, da svirate što bolje, da izgledate što bolje. To je podsticaj. Zdravo je imati konkurenciju.

Kako prevazilazite nesugaslice?

To je kao u braku, znate, neki kompromis uvijek mora postojati. Na kraju se dogovorite sve. Bude nekad svađe i problema, ali na kraju imamo zajednički cilj, da taj projekat naš bude što bolji.

Da se vratimo na početke, svjetsku slavu donijela vam je obrada Džeksonove "Smooth Criminal", možete li se sjetiti kakav je bio osjećaj, kako ste reagovali kad ste vidjeli da postajete svjetski hit?

Jednostavno osjetiš da se tvoji snovi pretvaraju u stvarnost, to je najljepši mogući osjećaj na svijetu.

Da li vas je možda malo i uplašila ta nagla slava?

Mene nije, jer sam to oduvijek priželjkivao i oduvijek sam maštao, vizuelizovao sve to. I napokon, kao da je moj život počeo od tada.

Koliko je to uticalo na važe živote?

Nije mnogo. Mi smo uvijek bili i ostali prizemni, normalni smo jednostavo, tako da nas ništa ne može previše poremetiti i izbaciti iz takta. Imali smo jako rigorozan trening klasične muzike, koji nas drži na zemlji. Samo smo znali da nas čeka još više posla, još više odgovornosti. Tako da se nije ništa previše promjenilo.

Da li vam je ikad bila otežavajuća okolnost što ste sa Balkana, koliko je umjetnicima sa naših prostora teže da se probiju?

Najteže im je, po meni. Pjevačima je normalno teško zbog jezičke barijere, ali mislim da je još veći problem mentalni sklop ovog našeg dijela svijeta. Način razmišljanja gdje su svi skeptični, niko ne vjeruje da može da uspije na svjetskom nivou. Jednostavno, nemamo taj mentalni sklop ovdje - ljudi sumnjaju u sebe, velika snaga je potrebna da bi se vjerovalo u svjetski uspjeh. Uopšte, nemamo problem sa talentima i sposobnostima, već sa nedostatkom vjere. Ovo podneblje ima nevjerovatno talentovane ljude, koji ne znaju to da iskoriste.

Zbog čega je to tako, da li smo počeli da unižavamo sebe zbog svih muka i zla kojih smo se nagledali prethodnih decenija?

Ne znam. To je valjda više do individualaca. Mislim, vjerovatno smo sjebano i na taj globalni način, jer sve ex yu države imaju taj neki stav da je nemoguće vani uspjeti. Umjesto da su ponosni na sve što imamo, mi sami sebi umanjujemo našu vrijednost.

Koju vam je pjesmu bilo najteže da prilagodite sebi?

Svaka, kad želiš da ti zvuči vrhunski i originalno nikad nije lako, uvijek moraš da uložiš puno truda i razmišljanja. Jer mi ne želimo samo da odsviramo pjesmu, samo da napravimo neku verziju sličnu originalu. Ne, mi želimo da ubacimo nešto svoje, nešto originalno, svježe, da ta pjesma zvuči skroz novo, što je uvijek teže.

Šta mislite o muzici vaše partnerke Jelene Rozge; ljudi koji vole vašu muziku na nju uglavnom gledaju kao na simbol one najpovršnije zabavne muzike?

Ne pričam sa njom puno o muzici. Muzika nije ono što nas je povezalo, to je najmanje presudno za ljubavni odnos. Njena muzika ima svoju svrhu, a naša drugu. Svaka muzika ima neku svrhu.

Džordž Majkl nas je oduševio ponašanjem i skromnošću

Odali ste javno počast nedavno preminuloj pop legendi Džordžu Majklu, da li ćete mu u njegovu čast obraditi i neku pjesmu?

Nismo baš razmišljali o tome, ne znam koliko pašu njegove pjesme nama. Bolje je to bilo kad smo sa njim zajedno svirali što, nažalost, više nije moguće. Šokantno je da je otišao tako mlad. To je zaista bilo neočekivano.

Svirali ste sa Majklom, upoznali muzičke legende, ko je ostavio najjači utisak?

Svi su oni na svoj način posebni. Teško je izdvojiti.

Da, ali da li vas je neko baš iznenadio stavom, ponašanjem?

Pa evo Džordž Majkl, recimo. On nas je totalno oduševio, jer je bio toliko skroman, sramežljiv, tajanstven... Niko ne bi očekivao od jedne svjetske zvijezde da se ponaša tako sramežljivo ko neki dječačić, povučeno... To mi je bilo fascinantno.

Voljeli bismo veliki koncert u Crnoj Gori

Snimali ste jedan od spotova u Crnoj Gori, na Durmitoru, otkud vi u našim krajevima?

Da, to je stvarno bilo super iskustvo. Trebalo nam je da snimimo spot za jednu scenu iz filma i tražili smo tako neku lokaciju, a ta na Durmitoru se ispostavila kao fenomenalna, prava filmska. Tamo se i snimalo mnogo filmova. Tako smo odlučili da tamo pođemo i oduševili se koje su to ljepote prirode, nevjerovatno! Mislim da ćemo se vratiti i tamo snimiti još koji spot.

Da li ćete uskoro doći i da svirate ovdje?

Pa bilo se nešto dogovaralo, ali nikako da se to realizuje. Svakako da bismo voljeli da dođemo i napokon odsviramo jedan veliki koncert za sve fanove u Crnoj Gori.

( Stefan Strugar )