Najljepše putovanje je kroz čisto srce
Milutina Obradovića raduje susret sa jednostavnim ljudskim bićem, slobodno vrijeme provodi u šetnji i vožnji bicikla, a na pusto ostrvo bi ponio olovku, papir i suncobran...
Slikar Milutin Obradović u sedmom razredu naslikao je prvi pejzaž, no tada nije ni slutio da će biti slikar. Maštao je o tome da izrađuje i ima prodavnicu drvenih lutki. Danas je veoma uspješan slikar, koji je svoje radove izlagao širom Crne Gore, a posljednju izložvu “Običan malecki san” ljubitelji slikarstva imali su priliku da vide i u Beogradu i Ljubljani.
Šta si kao klinac želio da budeš kad porasteš?
Dječačke želje uvjek su svjetlucave i čudnim sjajem trepere. Kako sam kao dječak otkrivao svijet u kome živim mogu reći da je jedina želja bila da naučim da izrađujem i da imam prodavnicu drvenih lutki.
Šta je za tebe uspjeh?
Za mene je uspjeh imati svoj cilj i svom životu trasirati put do njega. Želim reći vrijedan, ispunjen i radom umoran dan i nakon toga prijatno laka i odmorna noć. Uspjeh je znati umjeti sa sobom i sa sobom biti na ti.
Koja te pjesma uvijek razveseli?
Znate, sve naše pjesme imaju tužne tekstove. Mislim da, mi na Balkanu smo jedini pripadnici naroda koji uz tužne tekstove pjesama komponuju veselu i razdraganu muziku. Ja volim muziku, a kad već moram da izdvojim pjesmu mog dobrog raspoloženja neka to bude grupa “Zabranjeno pušenje” pjesma “Fikreta”.
Kako si zaradio prvi džeparac?
Prvi džeparac sam zaradio u svojoj 14-oj godini cijepajući drva svom komšiji..
Da nijesi slikar, šta bi bio?
Da nisam slikar bio bih neko ko se bavi obradom drveta.
Vjeruješ li u život poslije smrti?
Ne vidim ja to tako. Vjerujem da se umiranje u jednom životu događa svakog dana dok god život traje. Ljudske pomisli čine život i živim i umrlim. Živjeti poslije smrti isto je što i svakodnevno umirati u ovom životu.
Da si super-junak na jedan dan, koju bi volio da imaš supermoć i zašto?
Volio bih da imam moć zaboravljanja i moć vječitog opraštanja, jer zaboraviti i opraštati po meni je to jedini način da ispunim srećom svoja pluća, dušu i život.
Da se snima film o tebi ko bi volio da tumači glavnu ulogu?
Volio bih da glavni glumac koji bi igrao moju ličnost bude neki stari đed sa durmitorskih vrleti koji razumije da je život stvorio čovjeka da se u njemu muči i da u muci osjeti svoju zasluženu sreću.
Da li i dalje gledaš crtane filmove?
Da, naravno sad to već činim sa svojom djecom, mada ne bih nikoga razumio ko bi bio toliko neozbiljan da gledanje crtanih filmova skloni iz svog života.
Šta te raduje?
Raduje me susret sa jednostavnim ljudskim bićem. Bićem kojeg je promašilo ovo bezglavo i agresivno vrijeme. Vrijeme koje mnogi ljudi nisu upotrijebili na način kako je zapravo to trebalo učinjeti.
Čega se plašiš?
Uplašim se kada na trenutak prepoznam da se samoća kad-kad pretvori u usamljenost.
Kada bi postojao vremeplov u koje doba bi se vratio?
Vratio bih se u vrijeme Aleksandra Makedonskog, u vrijeme osvajanja ratničkih vještina i poštovanja ljudske mudrosti.
O čemu si sanjao kad si bila mali?
Sanjao sam o velikom gumenom šlaufu na kojem bih plovio niz rodnu rijeku Lim.
Kad si posljednji put plakao?
Danas.
Da li često psuješ?
Ne često, ali psujem. Ne možeš biti Balkanac ako ne psuješ, jer je nama psovka naše prvo dobro jutro, dobar dan ili dobro veče.
Po čemu bi volio da te ljudi zapamte?
Neka me pamte po tome što sam sve svakom oprostio i onima kojima su mi činili loše jer najlepše putovanje je kroz čisto srce. Valjda se to zove imenom ljubav.
Šta radiš u slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme šetam i vozim bicikl.
Sa kim se najčešće svađaš?
Sa svojim mirom. Jedino svom miru ne mogu da objasnim da sam umjetnik i da moj mir mora živjeti sa mojim nemirom.
Koje tri stvari bi ponio na pusto ostrvo?
Olovku, papir i suncobran.
Bez čega ne možeš da zamisliš život?
Život ne mogu da zamislim bez osjećanja da nekom ne nedostajem.
Koja ti je uzrečica?
I za put od hiljadu milja potreban je prvi korak.
Koji ti je životni moto?
Životni moto mi je “Sve će biti kako treba da bude”.
Da uhvatiš zlatnu ribicu koje bi 3 želje poželio?
Poželio bih: da imam dobro zdravlje, da ne doživim nikada da mi slikarstvo prizna da me je izdalo i da nikad više ne uhvatim zlatnu ribicu.
Koje ti pitanje najčešće postavljaju?
Pitaju me šta mislim o politici, i uvijek dam odgovor da o politici mislim isto što politika o političarima.
Nemam određeni muzički žanr koji volim
Šta voliš da slušaš?
Volim slušati sve i potpuno sam neodređen u tom smislu.
Koji ti je omiljeni film?
Omiljeni fim “Život je lep”.
Koju bi knjigu preporučila čitaocima Vijesti?
Knjiga “Kažanegra”, Momo Kapor.
Šta gledaš na TV-u? Šta preskačeš obavezno?
Gledam sport i programe dokumentarnog sadržaja, dok redovno preskačem rijaliti programe i političke emisije.
( Marija Vasić )