Status quo

Pobunili se građani u Poljskoj, pobunili se građani u Španiji, Italijani rekli "ne" Renciju, čak i Makedonci pokušavaju da promijene nešto, jedino Crnogorci prihvataju sve što im se bezobrazno servira. Kod nas i dalje "Kata sidi kako i sidi". Ili, kako bi rekle birokrate, na snazi je - status quo.

Taman kad je novi premijer, na neki način, pokazao empatiju prema srednjoj klasi i onim najugroženijim, ukinuvši praznične čestitke i poklone svojim zaposlenima i tako nam ušparao nekoliko hiljada eura, donijeta je odluka da se smanje socijalna primanja majkama sa troje djece. Vjerovatno majke ne bi toliko zaboljelo tih tričavih 70 eura da, sa druge strane, poslanicima primanja nisu smanjena osam odsto.

Dato nam je čak i objašnjenje zašto je tako ali sve što ostaje u vazduhu (a i novčaniku) jeste da majke primaju 200 i nešto eura a poslanici makar pet puta veća primanja!

Taj diskriminatorski zakon, koji je plod saradnje opozicije i vlasti, čini se, drugačije i nije mogao da završi pa bi bilo dobro da to više ''ne pokušavaju kod kuće''!

U pomoć zakinutim majkama pritekla je dežurna radnička družba - Unija slobodnih sindikata, organizujući protest ispred Skupštine kao znak neprihvatanja ovog poteza. Ipak, USS ne može čudo da učini sa dvjesta-trista ljudi. Gospođa koje primaju naknadu ima oko 20 hiljada, ali izgleda da su se vodile onom ''dobro smo prošle'', te su protest ispratile preko medija.

No, takvo stanje prihvatanja svega što nam se nameće, nije nam nepoznanica. Razlika je u tome što nas naša vlada nekako uvijek nanovo iznenadi načinom na koji brine o svojim građanima. Ali o onim građanima koji se ne misle jesu li danas potrošili pet ili 500 eura. O onima koji svojoj djeci ne brane da gledaju skupe igračke u prodavnici, o onima čija djeca voze kola od nekoliko desetina hiljada eura sa nepunih 25 godina. O onima koji će naknadu jedne majke potrošiti na novogodišnju večeru u nekom elitnom restoranu. O onima koji barjače svakog 21. maja, jer su dobili što im "sljeduje", umjesto o onima koji vole Crnu Goru na pošteniji način i koji vjeruju da će naša država ipak postati država kojoj će građani biti na prvom mjestu.

Godina za nama donijela je gotovo izvjesno članstvo u NATO, ''sačuvanu Vladu'' zahvaljujući Pozitivnoj (koliko su njeni simpatizeri umjeli taj gest da cijene pokazali su 16. oktobra), isto tako, nastavak vladanja Demokratske partije socijalista uz, manje-više, stare partnere. Takođe, i u ovoj godini opozicija je opet demonstrirala svu svoju nemoć i nejedinstvo u, kako oni kažu, jedinstvenom cilju - rušenju DPS-a. Izgleda da su ipak malo bitnije (slučaj podjele vlasti u Budvi, Kotoru...) fotelje na tom putu. U ovoj godini zadužili smo se dodatnih 100 miliona eura. Gorivo je pred sam kraj 2016. poskupilo četiri centa - uz mnoge sporne (čitaj: loše po prosječne građane) odluke, novogodišnji paketić je formiran. Ipak, sigurna sam da bi oni "prosječni građani" osjetili na ovaj ili onaj način sve dobronamjerne namete nove Vlade. Da nisu direktno uzeli od srednje klase, taj danak bi se preko poslodavaca opet sručio na nas, tako da, što bi rekli stari Podgoričani - isto nam se 'vata.

Ako je ovo ono što smo htjeli, a vjerovatno jeste, sudeći prema rezultatima parlamentarnih izbora, očekivanja i za 2017. su da će se nastaviti u istom maniru. Slijedi novi talas "odlivanja đe je prepunano"!

( Tamara Cupać )