Da li su milioneri inteligentniji od ostalih ljudi?
Magazin Tajm pita se koliko je jaka veza između bogatstva i inteligencije.
Prva prepreka u pronalaženju odgovora na ovo pitanje jeste kako prepoznati pametne ljude.
Džonatan Vaj, istraživač sa Univerziteta Djuk, kaže da su najbogatiji ljudi na svijetu često pohađali prestižne faklutete. Ipak, Vaj priznaje da to ne mora da bude savršeno mjerilo jer sportisti mogu da studiraju na odličnim univerzitetima, a ne moraju da pokažu isti nivo znanja kao ostali studenti.
Inteligencija i prihodi
Istraživanje Džeja Zagorskog sa Univerziteta u Ohaju pokazuje da je svaki dodatni bod na testovima inteligencije povezan s 200 do 600 dolara dodatnih prihoda. To znači da osoba koja ima IQ od 130 zarađuje između 6.000 i 18.500 dolara više godišnje od osobe koja ima prosječan IQ od 100.
Ipak, ekstremno visoki IQ pokazao se kao dobar predskazatelj bankrota.
"Postoji mogućnost da su pametni ljudi previše samouvjereni i da zbog toga prave finansijske greške", kaže Zagorski.
Kada je riječ o bogatstvu, inteligencija nije igrala nikakvu ulogu jer mnogi ljudi nasleđuju ogromno bogatstvo. Ipak, čak ni veliko nasledstvo ne znači da će neko pametno raspolagati tim novcem.
"Jedan broj ljudi s velikim nasledstvom spiska otprilike polovinu naslijeđenog bogatstva", ističe Zagorski.
Bogatstvo nije ogledalo sposobnosti
Istraživač sa Univerziteta u Jerusalimu navodi da čak ni veliko bogatstvo ne znači da je neko vrlo sposoban.
"Moje istraživanje pokazalo je da bogatstvo nije nikakav pokazatelj pameti i inteligencije. Teško je razlikovati da li je neko sposoban ili samo ima veliku sreću", rekao je Moše Levi.
Tokom istraživanja u vezi sa raspodjelom bogatstva, naučnici su zaključili su da je bogatstvo raspoređeno potpuno slučajno.
"Takvi rezultati ukazuju na to da je faktor sreće, a ne neka određena sposobnost, glavni uzrok razlike u bogatstvu među bogatima", kaže Levi.
Najveći problem je kada bogataši uđu u političke vode, kao što je to na primjer slučaj s većim dijelom Trampovih najbližih saradnika.
"Njihova istorija upravljanja je raznovrsna jer se teško prilagođavaju javnom upravljanju. Oni ne mogu da se pomire s činjenicom da njihove ideje nisu odmah implementirane u sistem", kaže Derel Vest iz Brukings instituta.
On takođe upozorava da su takvi ljudi izuzetno udaljeni od običnih ljudi i običnih problema, što predstavlja dodatnu prepreku njihovom uspješnom upravljanju državom.
"Promjene koje oni žele da uvedu nisu nužno pozitivne za obične ljude. Takvi ljudi su veći dio svog života proveli izolovani od svakodnevnih problema običnih ljudi", zaključuje Vest.
( Vijesti online )