Vjekovni šarm Novog na udaru surlaša
Palme se u Herceg Novom prvi put pominju u 17. stoljeću, nema dokaza ko ih je prvi donio
Pejzaž Herceg Novog nemoguće je zamisliti bez palmi, ali je štetočina surlaš ozbiljno ugrozio stabla koja gradu vjekovima daju poseban šarm I prepoznatljivost.
Neke od palmi i zakonom su zaštićene, preživjele su mnogo toga, ali je od oko hiljadu kanarskih palmi moralo biti posječeno više od 150 stabala koje je napao surlaš.
Na hercegnovskoj rivijeri raste 19 vrsti palmi, a najčešće se mogu vidjeti “Phoenix canariensis”, “Washingtonia filifera”, “Trachycarpus excelsa” i Chamaerop humilis”.
Palme su omiljeni i neizbježan element trgova, parkova, privatnih vrtova, skoro svih slobodnih površina.
Zato postoji uvjerenje da su to autohtone biljke koje su oduvijek rasle u Boki, ali to nije tačno, kaže inženjerka pejzažne arhitekture Milica Berberović.
“O ‘dolasku’ palme na prostore Jadranskog primorja postoje mnoge teorije: od toga da su prve donijeli pomorci kao uspomenu na daleke krajeve koje su vidjeli, zatim da su ih donijeli Turci tokom osvajanja i vladavine ovim prostorima. Pošto ne postoji arhivska građa koja bi potvrdila ili pobila neke od ovih teorija, možemo samo utvrditi da su se neke vrste palmi izuzetno dobro aklimatizovale na uslove sredine koji vladaju na ovim prostorima, te su danas nerazdvojivi dio pejzaža”.
Berberovićeva za “Vijesti” kaže da je prvi pisani zapis o palmi na Jadranskoj obali ostavio Serafim Razzi, pisac djela “Povijest Dubrovnika“ koji je od 1581. do 1589. godine živio u dominikanskom samostanu kod Gruža, u Dubrovniku, u čijem dvorištu je u to vrijeme rasla palma.
Palme u Herceg Novom se pominju u 17. vijeku u zapisima turskog putopisca Evlije Čelebije koji u jednom od tekstova navodi: “U Donjem gradu, pred kućom Zekrija age nalazi se jedno visoko drvo datule koje se diže nebu pod oblake. U varoši, na obali potoka Tople, kod kuće Hadži-Hasan age nalazi se jedno divno drvo datule, samo mi nije poznato daje li neki plod“.
Viktor Bartolomeo Đonović, apotekar iz Herceg Novog, u brošuri o gradu koja je štampana između 1907. i 1908. godine piše: “Naspram crkve na Topli, u bašti, nalazi se visoka datulova palma. Bila je zasađena prije oko 170 godina, ali nije imala ploda. Prije nekoliko godina bura je oborila“.
Mnogi bogati trgovci, brodovlasnici i pomorci donosili su palme iz raznih krajeva svijeta. Nije bio rijedak slučaj da više njih zakupi brod i otputuje u neki grad na italijanskoj ili francuskoj obali da bi nabavili namještaj za vile, ali i sadnice za vrtove. Takva priča povezana je sa gradnjom kuća porodica Spalatin i Berberović, koji su zajedno otputovali u Trst i donijeli mnoge sadnice, među njima i palme.
Širenju i opstanku palmi doprinjela je blaga klima, sa kišovitim zimama i dugim, toplim ljetima.
Među najčešćim motivom na razgledincama Herceg Novog su palme kod tvrđave Forte mare, sa pogledom na ulaz u Bokokotorski zaliv. Ta površina je zaštićena rješenjem Zavoda za zaštitu prirode kao botaničko-hortikulturni objekat jer “predstavlja interesantnu mješovitu skupinu domaćeg i egzotičnog drveća i prizemne flore.
“Naseljavaju ga stare i do 50 metara visoke palme, agave, kaktuai, aloje, juke i mnoge druge autohtone i egzotične vrste tropskog porijekla, te kao cjelina čini najljepši dio Herceg Novog i predstavlja simbol istorijske prošlosti grada”.
Palme spadaju u najpoznatije i najšire kultivisane biljke. U svijetu je poznato oko 2.600 vrsta, koje žive u tropskim ili suptropskim klimatima.
Palme su se gajile na području Bliskog istoka prije 5.000 godina. Na iskopinama u Mesopotamiji pronađeni su ostaci stabala palmi i jame za skladištenje urmi.
U mnogim kulturama, palme su bile simboli pobjede, mira i plodnosti. Danas su popularni simbol za tropske krajeve i odmor.
Jedna preživjela i njemačku granatu
Jedna od palmi u hercegnovskom Starom gradu ima otvor duž čitavog debla.
Stari stanovnici tvrde da je kroz palmu prošla granata 1944. godine kad su se njemački vojnici povlačili sa poluostrva Luštica i granatirali grad.
Palma je i danas vitalna, dostigla je visinu od 14 metara.
Ali od napada jedne pošasti palme ne uspijevaju da se oporave, a to je zaraženosti palminim surlašem.
Štetni oganizam živi u unutrašnjosti palme, njegove larve se hrane u tkivu najmlađeg lišća, a u stablu prave tunele i šupljine i tako dovode do uginuća biljke.
( Slavica Kosić )