Reagovanje na tekst " Đukanović i Kalabić", objavljen u Vijestima 5.10.2012.godine.
Autor teksta, Miodrag Perović, u polemici sa gospodinom Đukanovićem, poziva se na razgovor koji je imao sa mnom u vrijeme NATO intervencije, a povodom njegovog sklanjanja iz Crne Gore.
Potpuno sam iznenađen netačnom interpretacijom sadržaja razgovora između mene, kao tadašnjeg pomoćnika ministra za službu državne bezbjednosti i gospodina Perovića. Jednostavno ni jedna jedina rečenica nije tačna, kako sa aspekta povoda za razgovor, tako i same sadržine razgovora. Naravno, nisam nikada mislio da ću biti prinuđen da o tome govorim, jer se to kosi sa mojim profesionalnim i ličnim principima.
No, kako Man reče ,,Čak i štetna istina vrijedi više od korisne laži ", a kako se tekst gospodina Miodraga Perovića bazira na izmišljotinama, sa jednim jedinim ciljem pokušaja kompromitacije gospodina Đukanovića, koji u tadašnjoj operaciji sklanjana gospodina Perovica nije imao udjela, osim što je bio upoznat kao predsjednik Republike, moram zbog javnosti da reagujem i saopštim istinu.
Naime, jednog dana, u tom teškom vremenu za Crnu Goru, telefonskim pozivom mi se obratila sestra gospodina Perovića i zatražila prijem. Upoznala me je sa problemima svog brata, gospodina Miodraga Perovića, koji su dolazili od strane Vojne policije i Vojske Jugoslavije, iskazujući zabrinutost zbog mogućnosti njegovog eventualnog hapšenja i da se to može negativno odraziti na njegovo zdravlje, kao srčanog bolesnika. Prihvatio sam da pomognem, predlažući da gospodin Perović sledećeg dana dođe u moj kabinet, da se dogovorimo o svemu. Prije dolaska gospodina Perovića, obavio sam telefonski razgovor sa predsjednikom Republike, gospodinom Đukanovićem, koji je pozdravio moju dobru namjeru da gospodinu Peroviću pomognem. Sledećeg dana, gospodina Perovića sam u svom kabinetu pitao na koji način mu mogu pomoći. Zamolio me je da mu omogućim da napusti Crnu Goru preko Dubrovnika jer je imao realan strah od hapšenja. Izlazeći u susret gospodinu Peroviću, opredijelio sam svoje službeno vozilo i svog vozača da ga preko Debelog Brijega odveze do Dubrovnika, što je gospodin Perović, uz veliku zahvalnost i prihvatio. Sledećeg dana, pred dogovoreni polazak, gospodin Perović me je telefonskim putem pitao da li je problem da sa njim pođe još jedan njegov kolega novinar . To sam takođe prihvatio (ime novinara neću saopstiti iz korektnosti). Moj vozaČ D.G. je istog dana odvezao gospodina Perovića i njegovog kolegu do Dubrovnika.
Kao prvo, gospodine Peroviću, tada u CG nije bio Savezni ministar odbrane, niti je od nas bilo ko trazio Vaše hapšenje iz jednostavnog razloga što smo mi već tada prekinuli funkcionalnu vezu sa Vojskom Jugoslavije, u skladu sa odlukama Državnih organa Crne Gore.
Drugo, ja nijesam tražio Vas nego Vi mene preko Vaše porodice, i treće, nijesam imao nalog predsjednika Republike, gospodina Đukanovića, da Vas molim, kako Vi kažete, da napustite zemlju, već sam to uradio na osnovu Vaše molbe i molbe Vaše sestre.
Na kraju, zaista čudi da se moja dobra volja da pomognem gospodinu Peroviću, ljudski razumijevajući sestrinsku brigu,na ovakav način uz ovoliku količinu izmišljotina zloupotrebljava i obmanjuje javnost.
Bonus video:
