Da li su problemi koji su zadesili naš uvijek napaćeni narod baš toliko strašni i nesavladivi? Kakva je sudbina zadesila „bijeli svijet“, trebamo biti zadovoljni našom sadašnjom situacijom, umjesto što smo se pretvorili u gavrane koji su na sve zgađeni. Obojite malo sivu realnost! Poznato je da ljudi sa ovih prostora daju najbolje rezultate kad je najteže. Budući da je pravilo takvo, treba sve gledati sa vedrije strane.
Treba posmatrati snijeg kao zimsku idilu, a led u mraku kao mogućnost za umjetničko klizanje sa povremenim padanjem sa stilom. Ukoliko opet sve krene u rikverc pa počnu restrikcije, i to treba shvatiti kao prednost i mogućnost za domišljanje. Restrikcije će vas zbližiti sa rođacima koji imaju peć na drva i obilazićete prijatelje u djelovima grada koji imaju struje, žene će praviti embargo kolač (jedno jaje, malo brašna i mlijeka u prahu) dok će se mužjaci truditi da ožive stari akumulator i učine da mala sijalica obasja vaša ozarena lica. Na magistrali će mladi ljudi prodavati gorivo u bidonima, svakako bolje nego da sjede po kafićima i ispijaju kafe, toga je zaista bilo previše, vrijeme je za samozapošljavanje bez biroa. Treba slati đeda po hljeb, čekanje u redu mu godi zbog loše cirkulacije. Čim primite platu i penziju kupite što više konzervi, brašna i ulja. U slobodno vrijeme očevi mogu dilovati devize kod bivše knjižare Kultura, sad već butika Paradiso, Ulica Slobode.
Kad se tako ispunjen dan bude bližio kraju, skupa se može pogledati bogata TV ponuda. Na nacionalnom servisu opet umire Đekna. Možete se podsjetiti izraza koji će vam koristiti u uspinjanju na ljestvici savremene elite i vidjeti kako „familija najjednostavije situacije rješava na najteži mogući način“. Dok u uglu ekrana žutim slovima piše „TV arhiv“, nemojte se previše truditi da shvatite „šta je Živko htio reći“, toliko bolje po vas. Shvatite Đeknu onako kako žele oni koji su je izabrali za prikazivanje baš u ovom trenutku, uz neizbježan smijeh kao obavezan djelić „hljeba i igara“.
Elmag televizija, medijska kapija Crne Gore, u pravom trenutku će početi sa emitovanjem “Otpisanih”. Uz sjajnu muziku koju je komponovao Milivoje Mića Marković i sudbine glavnih likova koji hrabro prkose i odolijevaju svim zamkama zlikovaca, mogu se obrazovati djeca i nadoknaditi to što profesori usljed skraćenja časova na 25 minuta nisu uspjeli baš sve da im objasne o životu, solidatnosti i dužnosti prema narodu.
Najviše se očekivalo od pozorišta, a ono je omanulo. Zna se da u ratu i krizama, uopšte teškim vremenima na repertoaru pozorišta moraju biti isključivo komedije, a ne tragedije antičke Grčke uprkos tome što su ispoštovani svi principi. Narod želi veselje i smijeh, i treba mu dati hljeba i igara.
Ako vam neko bude zamjerao što ste mnogo tihi, ne obraćajte pažnju. Ne kajte se što ste izabrali da budete Tihi jer je u trendu slabo pamćenje. Zavisno kako bude vjetar duvao narednih dana, možete uvijek reći da ste bili mangup Prle, vjerovatno vam neće niko udarati na trag, poslije bitke svi su generali.
Hijerentizam – ret. figura u kojoj se ironija javlja pod vidom dobrog raspoloženja, na primjer: „Blago tebi kad si lud“.
Bonus video:
