U filmu Gorana Paskaljevića „Varljivo leto ’68.“ strogog oca koji propagira marksizam po svaku cijenu, glumi Danilo Bata Stojković. On je sudija, posvećen čovjek, ali takođe i čovjek koji nije mogao napredovati dok nije dobio člansku kartu. Sitnica koja rešava krupne stvari. Njega razbija paranoja, strah da partija motri na sve, pa i na to da njegov sin pada na ispitu marksizma. Na sinovu opasku kako bez partije otac ne bi postigao ništa, on se pomami, ali činjenica da partija određuje pravila života, ipak ostaje.
Komunistička partija Jugoslavije transformisala se preko noći u Slobov SPS ili u tada Milov i Momirov DPS i tako je ostalo do danas. Članske su članske, službe su službe, drug član i dalje je samo član i ništa više. Od 1968. do 2018. prošlo je tačno pedeset godina, odnosno pola vijeka.
Nakon pedeset godina, podgorički glumac Dušan Kovačević u 2018. govori uz osmijeh: „Dajem podršku političkoj kulturi i stvaralačkoj Crnoj Gori, vjerujem u predsjednika svih građana, Mila Đukanovića“. Nije dobro Dušan odglumio to, možete vidjeti na youtube-u. Ovo je izjavio za potrebe predizbornog spota, u prošlogodišnjoj kampanji za izbore kad je Milo učestvovao u trci za predsjednika države.
Donio je Milo pobjedu i ostalima, jer svi koji se priključe po nešto dobiju, uzmimo za primjer nekoliko bivših voditelja koji su se priključili DPS ekipi i preko noći uskočili iz voditeljskih fotelja u udobnije i isplativije parlamentarne foteljice. I niko ne bude iznenađen, „uloge su davno podijeljene i svak ide svojim putem“. Ko se ne snađe, niko mu nije kriv. Pravila se znaju, što bi moj prijatelj V. J. ironično rekao za sebe skicirajući stanje u Crnoj Gori, a što važi za sve: „otvoren sam za korupciju“, napisao je o sebi V. J.
Jer, korupcija nije samo pitanje keša, već duha, profesije, lika i stavljanja u nečiju službu svog stečenog integriteta. Za Dušana Kovačevića može se reći da je šteta, jer imao je katkad dobrih uloga i bio prepoznat kao gradski lik, koji može odglumiti gradskog lika. Ali još od kad je obukao strukirano odijelo otvorenih boja i u stopu pratio sadašnjeg gradonačelnika Podgorice tokom kampanje, vidjelo se da je Dušan od lika postao član. Obilazio je gradilišta i hodao po dasci pazeći da ne ugazi u svježi beton, i tad je bilo još jasnije, da je daske koje život znače zamijenio tim daskama na gradilištu. A šteta.
Sad je avanzovao u direktora Gradskog pozorišta. Za to se izgleda borio. Dok u Beogradu proteste predvode glumci Bane Trifnunović, Nikola Kojo i podržavaju šetače Ceca Bojković i Dara Džokić, naši glumci gledaju svoja posla, i dobro im to ide. Isplati se.
Jedna od prvih izjava novog direktora pozorišta je da je iznenađen, čudno, jer niko drugi nije iznenađen. Zanimljivo je čitati saopštenja koja štancuju iz Gradskog pozorišta, jer zvuče kao partijska saopštenja, štura, suva, očišćena od duha, bez vrcavosti i duše, sve nasuprot pozorištu, što jasno ukazuje da je partija ušla u svojim PR-om u pozorište, i da zna se unaprijed kakva će biti „politika“ tog pozorišta.
Sve što se od pravog pozorišta očekuje, da provocira, da reaguje i secira društvo, toga biti neće, jer direktive partije se poštovati moraju. To dobro zna svaki drug član. Zato, očekujte očekivano!
Bonus video:
