Lovro Krsnik je pozorišni reditelj koji već sedam dana svakodnevno dolazi na Markov trg i čita naglas knjige. Ništa bolje ne opisuje situaciju od toga da je postalo subverzivno čitati na javnom mjestu, i to čitati glasno. Nije Luter pa da kači na vrata spise, niti je riječ o rasističkim knjigama koje izazivaju mržnju. Lovro Krsnik čita knjige koje su odbačene. Knjige na kojima su stasale generacije, a sada je došlo vrijeme da se druga ekipa pita i sklanja pisce iz lektire, one koji su generacijama uticali pozitivno na maštu, autore koji su prepoznati i kod nas i u svijetu kao izvanredni, koji se preporučuju da budu osnovna lektira.
U Hrvatskoj lektiri nema više Malog princa, nema ni Ćopićeve Ježeve kućice, a iz nekog razloga i čuvena Pipi duga čarapa nije sačuvala svoje mjesto. Krsnik kaže da će čitati sve dok to ima smisla. Desi se da pored njega zastanu ljudi i slušaju ga, pa i da priđe policajac po službenoj dužnosti, da nešto zapiše, navjerovatnije bilješku ili prijavu smatrajući da Krsnik čini nedjelo čitajući djela.
U Crnoj Gori desilo se nešto slično, iz lektire su nestali „određeni“ pisci, prilično značajni za razvoj i duh djece i formiranje ljudi, ali skoro niko nije reagovao. Navodno postoji opcija da se ti pisci i dalje čitaju, po želji, ali našli su se još neki, za koje dobar dio javnosti, pa i stručne javnosti nikad nije nu čuo, niti se uopšte može pretpostaviti njihov uticaj na razvoj misli djece i mladih. Anesteziranost javnosti po ključnim pitanjima kao što je ovo je zabrinjavajuća.
Trenutak u kom država hitro reaguje jeste bilo kakav vid javne kritike ili bunta a koji nije izrežirala sama država.
Zanimljivo je da se procesuiraju svi koji reaguju, jer se „aparat“ vjerovatno plaši odjeka i tako daje primjer da neće tolerisati čak ni simbolički čin odnošenja toalet papira ispred Dnevnih novina koje su se pretvorile u najsramniji instrument za plasiranje laži i kreiranja jednoumlja. Ali linija je jasna, kad nema snage i stomaka Pobjeda, to sroče Dnevne novine, kad nema snage i stomaka Portal Analitika, to odradi portal Antena M ili CDM, ali zato RTCG parira starom Pinku jako dobro i nije nikakva greška što je prelijepljen znak RTCG onom pink mrljom. Jedan pogled na dnevnik RTCG i format u kom je navedena nečija slika dok kreće voditelj da bifla voice over, a titluje se sve izrečeno, jer možda ljudi ipak ne slušaju pažljivo, to je metod koji je patentirao Pink u sramotnom Bebinom dnevniku Minut, dva. Sad imamo priliku da vidimo isti dnevnik, na staroj televiziji.
Ko ne reaguje nije građanin, ko ne misli nije čovjek, a došlo je vrijeme da i ko ćuti nije ništa drugo do saučesnik. Narod je znao sve odavno, samo što je prekipjelo, jer se davimo, ne slaže se slika sa Dnevnika da smo lideri u regionu sa slikom kad se otvori frižider i novčanik.
Ne slaže se slika da smo bezbjedni, a ubijaju se po ulicama. Ne slaže se slika da su pošteni, sa kovertama koje se trpaju u džep. Zato je odgovor jasan na sve njihove insinuacije i pokušaja miniranja i banalizovanja protesta, kao što iza Lovra Krsnika ne stoji niko, tako iza naroda u Ulici Slobode stoji samo sloboda i niko drugi. Ovoga je puta tako, konačno.
Bonus video:
