Oštri tonovi su poznati s njegove strane, ali sada se američki ambasador u Berlinu Ričard Grenel ponovo oglasio. Naime, nezadovoljan je nacrtom budžeta savezne njemačke vlade koji je predstavljen prošle nedjelje, i time, kao i više puta ranije, iznosi mišljenje svog gazde Donalda Trampa.
Pri tome čak ima i pravo: na NATO samitu u Velsu 2014. godine, države članice su se usaglasile da se do 2024. povećaju izdaci za odbranu na dva procenta bruto društvenog proizvoda (BDP). Ali, Njemačka ponovo nije u igri.
Jer jasno je da, kao najveći platiša unutar NATO, Sjedinjene Američke Države žele da redukuju svoje uplate i nadaju se da će time postići da ubuduće zemlje poput Njemačke više plaćaju. Neke zemlje se pokoravaju Trampovim budžetskim željama, poput na primjer Poljske, a druge poput Njemačke sebi otežavaju - posebno u pogledu njemačke istorije, a tu je i briga evropskih susjeda. Sa budžetom za odbranu u visini od dva procenta BDP, Njemačka bi, teoretski, stajala daleko ispred svih na vrhu evropske ljestvice.
Pokušaji pritiska iz ambasade
Ali, je takođe jasno da se Ričard Grenel svojim napadima ponovo miješa u njemačku unutrašnju politiku i to na takav način kakav se ranije u diplomatskim krugovima rijetko viđao.
Ubrzo po stupanju na dužnost zahtijevao je od njemačkih preduzetnika da ne posluju više sa Iranom. Kako je obrazložio, to je u suprotnosti s politikom Donalda Trampa koji je najavio prekidanje nuklearnog sporazuma i najavio nove sankcije protiv te zemlje. Koja je pozicija Njemačke po tom pitanju, ambasadoru je potpuno svejedno.
Čak je prijetio sankcijama preduzetnicima koji su radili na izgradnji gasovoda Sjeverni tok 2. Njemačka bi trebalo da radije kupuje američki gas - to bi bilo dobro za posao. Što u principu jeste dobro - samo ne za Njemačku.
Sa prijetnjama se morala suočiti i savezna njemačka vlada: ako kineski operater mobilne telefonije Huawei dobije ponudu da se uključi u izgradnju mreže 5G u Njemačkoj, onda bi SAD mogle da ograniče saradnju sa njenom tajnom službom.
To su pokušaji ucjenjivanja iz usta aktuelnog američkog ambasadora: kada bi na njih odgovorila, to bi za vladu bio gubitak obraza. I zaista, svi Grenelovi pokušaji da izvrši pritisak na njemačku su propali. No, nije tajna da Grenelovi napadi u vladinim krugovima izazivaju zabinutost, a on sam se u političkom Berlinu odavno izolovao. Čak su sa njim radije na distanci i njegove kolege ambasadori.
Trampov usamljeni borac protiv establišmenta
Njemački liberali FDP, koji trenutno sjede u opoziciji, početkom sedmice su provocirali i zatražili protjerivanje Grenela, jer se on “kao američki diplomata ponaša kao visoki komesar okupacione sile”, kazao je potpredsednik partije Volfgang Kubicki.
A upravo bi ta jedna takva eskalacija bila po ukusu Trampovog provokatora. To bi bilo na naslovnicama svih svjetskih medija. Trampov usamljeni borac protiv establišmenta. David protiv Golijata. Ali, pokušaji Ričarda Grenela da bude mali Tramp ne prolaze. A kako i da uspije kad se Grenel prije posla na mjestu ambasadora nikada nije bavio diplomatijom, a vjerovatno se nakon ove službe više neće ni baviti.
Zato bi ga i trebalo tretirati kao provokatora i ne dozvoliti mu ni u kom slučaju da isprovocira. Možda bi odnos prema američkom ambasadoru bio dobar primjer za odnos prema njegovom gazdi u Vašingotnu: jednostavno više puta prečuti ono što priča. Pa čak i ako je teško.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
