Nakon svrgavanja dugogodišnjeg vladara Hosnija Mubaraka, u Egiptu nije bilo ni najmanjih naznaka početka demokratskih procesa. Država od 80 miliona stanovnika na sjeveru Afrike praktično da i nije imala policiju.
Za poznavaoce političkih prilika u zemlji faraona, tragedija na fudbalskom stadionu u kojoj su u srijedu veče nakon meča Al Masri - Al Sada poginula 74 navijača, bilo je nešto što se osjećalo u vazduhu i što je moglo da se očekuje.
Dan nakon najvećeg stadionskog masakra u istoriji sjevernoafričkog fudbala, u Egiptu je proglašena trodnevna žalost, a vlasti su odlučile da smijene direktora bezbjednosne službe u gradu Port Said, Mohameda Ibrahima. Hiljade navijača protestvovalo je na trgu u Kairu, dok je predsednik Svjetske fudbalske federacije Sep Blater rekao je da je srijeda bila crni dan fudbala koji nije smio da se dogodi.
"Čekamo detaljan izvještaj i ne treba biti ishitren sa komentarima. Dogodilo se nešto što nije smjelo da se dogodi i sve što možemo da uradimo u ovom trenutku jeste da pokušamo da spriječimo da se nešto slično ponovi", rekao je Bltater.
No, pitanje je ima li tragedija u Ekiptu isključive veze sa fudbalom, ili je “najvažnije sporedna stvar”, kao mnogo puta u prošlosti, bila savršeni paravan za pražnjenje političkih emocija. Ovo je pitanje kojim se bave vodeći svjetski mediji nakon što su krvave slike iz Port Saida obišle planetu.
Istina, Egipat ima dugu istoriju navijačkog nasilja. Ništa kraća nije ni istorija rivalstva između navijača Al Ahlija i Al-Masrija, čiji susreti su uvijek tretirani kao “mečevi visokog rizika”. Navijači Al Ahlija važe za najekstremnije u Egiptu, možda i cijeloj Africi, a krilo pod imenom „Ultras“ kao pozebno problematično.
Poznavaoci prilika u nestabilnom Egiptu tvrde da su upravo “ultrasi” bili nosioci političkih previranja u zemlji tokom posljednjih 15 meseci i da su u više navrata ulazili u sukobe sa policijom.
Po prijemu krvavih vijesti iz Port Saida, prekinut je meč i u Kairu između Ismailije i Zamaleka. Reagujući na prekid navijači Zamaleka, zakleti protivnici Al Ahlija, u znak protesta počeli su da pale tribine, iako su se oko prekida složili njihovi igrači i uprava. Klubovi iz Aleksandrije Itihad i Smouha saopštili su da napuštaju ligu.
Na şnimku utakmice iz Port Saida jasno se vidi kako pripadnici vojske, koji se nevoljno preuzeli policijske dužnosti, mirno gledaju dok navijači domaćeg Al-Masrija love gostujuće igrače, a potom i navijače.
Navijači Al Ahlija ubijeđeni su da je glavni razlog pasivnosti vojske taj što su upravo oni (“Ultrasi”), odigrali važnu ulogu u političkom prevratu kojim je nakon 18 godina svrgnut Hosni Mubarak. “Ultrasi” su, takođe, na prošloj utakmici skandirali “Dosta je vojne diktature”, aludirajući na to da je Mubarakovim padom vlast samo prešla u ruke vojske.
Zbog toga su se navijači Al-Ahlija okupili ispred zgrada onih koji vladaju zemljom, ali to nije Vlada, parlament ili predsjednik, nego Vrhovno vijeće oružanih snaga!
Prvi čovjek “Generalštaba”, maršal Husain Tantavi, ovako je poručio:
"Narod zna ko su oni odgovorni za događaje u Port Saidu i ne smije da ih pusti da prođu nekažnjeno".
Egipatski fudbal dominirao je u prethodnoj deceniji afričkom scenom, reprezentacije je tri puta u nizu bila šampion Afrike, a Al Ahli je četiri od šest kontinentalnih titula osvojio u ovom vijeku. Međutim, promjena vlasti dovela je cijelu zemlju do previranja, koja još uvek traju, sa stalnim nasiljem na vjerskoj i političkoj osnovi.
U takvoj atmosferi branioci titule nisu uspeli ni da se plasiraju na Kup afričkih nacija, prvi put poslije tri decenije, a i klubovi su značajno popustili. Upadi navijača na teren su postali uobičajeni, a na sličan način završen je prošlonedjeljni meč Ismaili - Al Masri. Fitilj je odavno zapaljen, čekala se samo eksplozija.
Bonus video:
