Silvio Berluskoni je skoro dvije decenije vladao Italijom prije nego što su ga lične i političke krize primorale da se skloni.
Protivnici ga možda mrze a pristalice mu se dive, ali jedna stvar se čini sve vjerovatnijom: Mačo klovn bi se mogao vratiti na političku scenu.
Očigledno je i da je njegovoj zemlji potrebniji nego ikada. Njegovo „žrtvovanje za Italiju“ - što se odnosi na prisilnu ostavku u novembru – je bilo uzaludno, kazao je on. Za vrijeme njegovog nasljednika, Marija Montija, „ništa se nije poboljšalo“.
On više ne priča o napuštanju ove „usrane zemlje“, kao što je to činio prošlog ljeta. Navodno nema drugog načina – mora ponovo da se uključi.
Zašto, pitaju se analitičari, Italijani nijesu izbacili ovog užasnog čovjeka jednom za svagda? Kako je moguće da pola Italije priča o povratku Berluskonija
Zbog toga je na dijeti i redovno džogira kako bi se vratio u formu. Radi na novom imenu za njegovu stranku i traži saveznike u svijetu politike i biznisa. Planira da izgradi „galaksiju novog desnog centra“. I ljudi u Italiji ga shvataju ozbiljno.
Bivši premijer Italije Silvio Berluskoni (75) želi ponovo da bude u centru pažnje.
Glasanje unutar stranke kojim bi trebalo da budu izabrani novi kandidati i koje je planirano za jesen sada je otkazano. Stranački lider kojeg je on lično izabrao takođe je sklonjen sa puta. On najavljuje novu „liberalnu revoluciju“.
Međunarodni analitičari koji prate novi šou ovog starca su zgroženi, navodi se u članku njemačkog nedjeljnika „Špigl“. Zašto, pitaju se, Italijani nijesu izbacili ovog užasnog čovjeka jednom za svagda? Kako je moguće da pola Italije priča o povratku Berluskonija.
Sramota italijanske političke scene
Prema mišljenju profesora ekonomije i bivšeg premijera Romana Prodija, koji je jednom uspio da izbaci Berluskonija iz kabineta na dvije godine, on je „otjelotvorenje za sve one koji griješe“.
A u Italiji, to je većina. „Ti ljudi su alegrični na zakone“. Zahvaljujući Berluskoniju, tvrdi Prodi, više ne moraju da se stide zbog svog ponašanja.
Berluskoni je, prema Prodiju, "otjelotvorenje za sve one koji griješe". A u Italiji, to je većina. "Ti ljudi su alegrični na zakone". Zahvaljujući Berluskoniju, tvrdi Prodi, više ne moraju da se stide zbog svog ponašanja
Međutim, takođe ima dosta Italijana koji smatraju da je Berluskoni sramota, zbog njegovih šala skandala i politika koje su dovele Italiju do ivice ekonomske katastrofe.
Umorni od ovog malenog čovjeka, koji nosi potpetice od osam centimetara kako bi izgledao visočiji i koji je presadio kosu kako bi bio manje ćelav.
To je čovjek koji dozvoljava prostitutkama da mu se obraćaju sa „ljubavi“ i „dušo“ - što se može čuti na internetu, gdje su objavljeni Berluskonijevi telefonski razgovori. Mnogi Italijani su se nadali da je ta era zauvijek završena.
Međutim, „kavaljer“ - kako Berluskoni voli da ga zovu - očigledno ima druge planove. Na kraju krajeva, treba mu politička moć kako bi stabilizovao svoju medijsku imperiju, koja posrće naročito od kako je podnio ostavku na funkciju premijera. Berluskoniju je takođe potrebno vrijeme kako bi riješio svoje pravne probleme.
Ne mora biti premijer da bi to učinio, ali mora biti dovoljno moćan da bi imao parlamentarnu manjinu koja će moći da blokira procedure ukoliko mu to bude potrebno. Zbog toga se vraća. Čini to na već viđen način sa istim starim sloganima, primjećuje novinar „Špigla“.
„Tu sam samo ja. Ja sam jedini koji mogu sve da spasim“, kazao je pristalicama prije nekoliko nedjelja. Prema mišljenju Berluskonija, premijer Mario Monti nije „normalna osoba poput nas“, već jedan od onih koji ne mogu ništa da učine.
Berluskonijevo rješenje za izlazak iz krize je jednostavno: Italijanska centralna banka mora početi da štampa novac – lire, ukoliko je neophodno.
Sveznadar
Kada je riječ o Berluskoniju, italijanska populacija je podijeljena na fanatične pristalice i žestoke protivnike. „On je najomiljenija i najomraženija osoba“, kazao je politikolog Ilvo Dijamanti. Tema skoro svake političke diskusije u zemlji je Berluskoni.
Taj čovjek je sveprisutan.
Isto važi i za Internet. Njegova Fejsbuk stranica ima preko 430.000 lajkova. Njegov glavni protivnik Pjer Luiđi Bersani, čelnik Demokratske stranke lijevog centra ima 78.000. Poštovani tehnokrata Monti ima tek 2.000 lajkova na njegovoj stranici.
Berluskonijevo rješenje za izlazak iz krize je jednostavno - Italijanska centralna banka mora početi da štampa lire, ukoliko je neophodno
Još jedan dio fenomena Berluskoni jeste i taj što, za mnoge Italijane, on predstavlja veliki san prelaska od siromaštva do bogatstva. On je idol, tračak nade za mnoge.
Njegov recept za uspjeh je beskrupulozno napadanje i zastrašivanje protivnika i privlačenje pažnje po svaku cijenu. „Ja sam politički revolucionar“, kazao je jednom, dodajući da je „poilitički nekorektan“.
Makar u svojoj glavi, Berluskoni zna i može sve. Kao ekonomski ekspert propovijedao je jednostavne načine za spontano zacjeljenje italijanske ekonomije. Kao baštovan, dijelio je savjete o biljnom svijetu, a držao je i predavanja arhitektima kako da grade.
I mada se filmovi mijenjaju, njegova uloga je uvijek ista. Danas je on mačo hvalisavac koji priča o tome kako ga je pred vratima čekalo 13 djevojaka. Sjutra, on je uspješan biznismen.
Sljedećeg dana on je političar koji svoju dalekovidost poredi sa Čerčilovom, Napoleonovom i Muslinijevom. Prizori možda izgledaju novo, ali su scenariji uvijek isti: ja sam najveći, imam najviše i u glavi i u pantalonama.
Čak je i poniznost uloga. Na večeri sa biznismenima 2006. on je rekao: „Ja sam Isus Hrist politike, strpljiva žrtva. Sve izdržavam; žrtvujem se za svakoga“.
Teški lažov i njegovi izgovori
U stvarnosti, ispostavilo se da je Berluskoni teški lažov. Zašto su porezi stalno rasli tokom perioda kada je on bio na vlasti iako je u svakoj izbornoj kampanji obećavao da će ih smanjiti? Naravno, on to poriče.
Ali šta je sa drugim obećanjima: da će stvoriti nova radna mjesta, dodijeliti milijarde za bolje škole i univerzitete, da će smanjiti državni dug, da će izgraditi most do Sicilije, da će brzo izgraditi Lakvilu nakon zemljotresa 2009. Nije ispunio nijedno od njih.
I uvijek kada više ne može da laže o nekom problemu, on izvlači stari izgovor koji je nekada koristio i Musolini, jednostavno tvrdeći da se Italijom jednostavno „ne može upravljati“
I uvijek kada više ne može da laže o nekom problemu, on izvlači stari izgovor koji je nekada koristio i Musolini, jednostavno tvrdeći da se Italijom jednostavno „ne može upravljati“.
Ili za probleme okrivljuje nekoga drugoga, bilo da se radi o „komunističkim javnim tužiocima“ ili „komunističkim sudijama“ koji ga progone. Šta čovjek da radi?
Spisak suđenja koje je ovaj samoproklamopvani „supermen“ prošao je zaista impresivan. Zahvaljujući amnestijama ili zastrajevanju slučajeva on je izbjegao optužbe za krivokletsvo, pronevjere i podmićivanje (čak i sudija).
Ponekad je oslobađan zbog nedostatka dokaza; a ponekad je proglašen nevinim. Jedno naročito neprijatno suđenje, u kojem je optužen za zloupotrebu položaja i navođenje na prostituciju maloljetnica, je trenutno u toku.
U fokusu ovog suđenja je njegov odnos sa sada već svjetski poznatom Rubi – međutim Berluskoni je uživao i preživio priličan broj seksualnih avantura,
Tokom protekle dvije decenije, Berluskoni je „ispremetao italijanski sistem vrijednosti više nego Musolinijev fašizam“, kazao je Gerhard Mumelter, veteranski italijanski dopisnik za austrijski „Standard“. Berluskonijeve TV stanice, dodaje on, godina „ispiraju mozak gledaocima“ pretvarajući ih u voajuere i gušeći ih „plitkim banalnostima“.
Strah od povratka
To je takođe jedan od razloga zbog čega se mnogi Italijani nadaju da će era relativne slobode od Berluskonija trajati malo duže. Uprkos tome što je manje prisutan, on je i dalje važan čovjek, budući da je na čelu jedne od tri najveće stranke na koje se premijer Monti oslanja za podršku.
Berluskonijeve šanse za povratak su, prema istraživanjima javnog mnjenja, za sada skromne. Da se izbori održavaju u nedjelju, on bio dobio tek 15 odsto glasova. Međutim, budući da su izbori tek sljedećeg proljeća i dalje ima dovoljno vremena da mašinerija Berluskonijeve propagande krene punom parom.
„Špigl“ podsjeća da su istraživači predviđali kraj Berluskonijeve političke karijere 1995. i 2006. Govorili su da nema nikakve šanse. Da je gotov. Međutim oba puta se vratio. Politikolog Dijamanti kaže da su najveći Berluskonijevi saveznici „kratko pamćenje Italijana i uzdržanost“. Oni brzo zaboravljaju i praštaju njegova prekršena obećanja.
Imajući u vidu ove okolnosti, čak i sada, jeza obuzima Berluskonijeve protivnike uvijek kada vide kako se ovaj omraženi i voljeni mačo klovn obraća pristalicama. „Dajte mi 51 odsto!“, uzvikuje oduševljenoj masi. „Onda mogu sve ponovo“.
Muškarac i njegove žene
Priča o Berluskoniju i njegovim ženama je, zaista, klasična italijanska. Prvo je tu mama, Roza. Dok nije umrla u 97 godini u februaru 2008, Berluskoni ju je svuda vodio, zasipao poklonima, pjevao joj pjesme.
On je bio brižan sin, dok je ona bila zaštitnički nastrojena majka koja je napadala svakoga koje je pokušao da naudi njenom dragom dječaku. Kada su u pitanju Berluskonijevi protivnici, poput Prodija, ona je rekla da je „dovoljno samo ih pogledati u oči“.
Po njenom mišljenu njen siroti Silvio je jednostavno „previše dobar“ za ovaj svijet. Poslije majke dolazi supruga – ili, u njegovom slučaju, supruge.
U redu je varati ih, ali on se neće spuštati na nivo da ih ogovara jer bi to ukaljalo njegovu čast. Stoga, inače pričljivi Berluskoni malo priča o svojim bivšima suprugama. Inače, ili se hvali ili je tih o „lijepim djevojkama“ sa kojima je bio. Ne moraju biti naročito inteligentne ili elokventne.
Važan je izgled. „Srećnice“ među njima će ponekad biti pozvane na jednu od njegovih ozloglašenih „bunga bunga“ žurki u nekoj od njegovih kuća. Nagrade za učešće u seksi igrama – koje on poriče da su se ikada dešavale – nijesu samo gomile novca i nakit; neke od dama su čak našle posao u nekoj od njegovih televizijskih stanica.
Čak je i njegova zubna tehničarka završila u regionalnom parlamentu. Naravno, Berluskoni u tome ne vidi ništa nečasno. „Šta ako i ponekad pogledam lijepu djevojku, zar nije bolje uzbuđivati se oko djevojaka nego biti gej“, kazao je jednom novinarima.
Galerija
Bonus video:
