Astronomi su uz pomoć veoma velikog teleskopa Evropske južne opservatorije na oko 7.000 svjetlosnih godina od Zemlje otkrili neobičan binarni sistem koji je Ajnštajnovu Opštu teoriju relativiteta stavio u najveće iskušenje do sada.
Neutronska zvijezda PSR J0348 +0432 ima masu oko dva puta veću od Sunca sabijenu u kugli prečnika od samo 20 kilometara, a oko svoje ose se okrene 25 puta u sekundi. Nastala je u eksploziji supernove, a spada u tzv. pulsare i šalje radio talase koji se mogu snimati teleskopima na Zemlji. Njena je gravitacija na površini 300 milijardi puta veća od Zemljine. Pod uticajem snažnih privlačnih sila njeni elektroni i protoni su u atomima kolabirali u neutrone i sabili se u izuzetno mali prostor. Svaka kockica veličine kocke šećera njene materije u središtu teži više od milijardu tona. Bijeli patuljak koji kruži oko nje ostatak je mnogo lakše zvijezde koja je ostala bez atmosfere i polako se hladi.
Pulsari često nastaju u binarnim sistemima koji se sastoje od neutronske zvijezde i crvenog diva. Zvijezde ulaze u fazu crvenog diva pri kraju svog života kada potroše zalihe vodonika i počnu sagorijevati helijum.
Kada se džinovi dovoljno rašire, neutronska zvijezda počne da guta njihovu atmosferu, a ono što na kraju ostane naziva se "bijeli patuljak".
Budući da pulsari nastaju urušavanjem zvijezde nakon supernove u mnogo manji volumen, kako bi se njihov moment impulsa očuvao, rotacija im se ubrzava kao što se okretanje klizača u pirueti ubrzava kada skuplja ruke i noge.
Pulsari imaju snažno magnetsko polje. Budući da ono nije uvijek u ravni sa osom rotacije, snop zraka koje emituju kreće se u krug poput svjetla svjetionika. Na Zemlji ga registrujemo samo kada je okrenut prema nama.
Ovako masivna neutronska zvijezda odličan je laboratorija za istraživanje fundamentalne fizike.
Gravitaciono polje koje stvara novootkriveni pulsar toliko je snažno da se astronomi nadaju kako bi prvi put mogli zabilježiti neke devijacije u predviđanjima opšte teorije relativnosti u kretanju bijelog patuljka.
Prema Ajnštajnovoj teoriji tijela velike mase trebale bi iskriviti prostor - vrijeme tako da druga tijela, pa čak i svjetlo u njihovoj blizini putuju zakrivljenim putanjama. Ona takođe predviđa da će binarni sistemi u kojima su zvijezde jako blizu zračiti gravitacionu energiju u obliku gravitacionih talasa, odnosno nabora u prostoru - vremenu. Ovakvo trošenje energije promijeniće njihovo orbitalno vrijeme potrebno za jedan okret u plesu sa drugom zvijezdom.
(nezavisne.com)
Bonus video:
