Za njega su govorili da je nikšićki Herkules, ali i Kareli. Bio je u stanju da zubima podigne tri kafanska stola, kao i čovjeka dok sjedi na stolu, ali i da jede žilete, eksere, staklo. O tada dvadesetdvogodišnjem Stanku Muratoviću, radniku Željezare, pisale su 1962. godine "Nikšićke novine".
Danas, 16 godina nakon njegove smrti, o Stanku za "Vijesti" priča njegov sedamdesettrogodišnji brat Ratko koji ne može da zaustavi suze svaki put kada pomene bratovo ime.
"Stanko je bio pravi pustolov. Svuda ga je život vodio - od Njemačke, Francuske, do Amerike i Australije. Počeo je da radi u Vučitrnu, ali nakon što je pao sa dalekovoda visokog 16 metara vratio se u Nikšić i zaposlio u Željezaru", priča Ratko dok pokazuje porodične fotografije.
Od šestorice braće ostala su njih dvojica, on i deset godina stariji Savo. Posebno su mu drage dvije fotografije - jedine na kojima su sva šestorica zajedno. Okupila ih je tada bolest babe Milice Nikolić koja ih je nakon smrti roditelja podizala i koju su zvali majkom.
"Za sve je Stanko bio nadaren. Da su ga pitali da operiše čovjeka rekao bi da hoće, samo da mu pokažu kako. Jednom vidi i sve zna. A svi su ga voljeli. Bio je sportista, a nije bio sportista. Trenirao je sve, a ničim se nije bavio. Plivao je, trčao, skakao, trenirao karate, dizao tegove, tukao se”, kaže Ratko koji je za Stanka, posebno bio vezan.
Valjda i zbog toga što su bili najpribližniji po godinama.
"Znao je da uzme konop i da veže za dva auta koja su išla u različitim smjerovima i nijesu mogli da ga pomjere s mjesta. Jeo je stakla, žilete, eksere. Probao sam i ja da jedem staklo, pa su mi sva usta bila krvava. A njemu ništa", prisjeća se Muratović.
Stanko, kaže njegov brat, nikada nije napao nekoga. Na megdan je išao samo kada bi branio drugove. Ali, bila su to neka druga, srećnija vremena. Poslije tuče obavezno su pobjednik i poraženi zajedno išli u kafanu.
"Znalo se ko je najjači, na koga smiješ udariti, koga moraš zaobići. Sve se to znalo. A Stanko se računao u jedne od tih tvrđih momaka. Čak ga ni veliki Brano Mićunović nikada nije zovnuo da izađe sa njim na megdan", sa smiješkom kaže Ratko.
Nije Stanko mirovao ni dok je služio vojsku u Puli. Nokautirao je jednog Slovenca koji je sve u ringu pobjeđivao, a u Splitu je zbog opklade u pet litara konjaka skočio u more sa dizalice visine 40 metara. Umjesto konjaka dobio je šest mjeseci vojnog zatvora iz koga je brzo izašao jer je kontraadmiral koji ga je kaznio bio prijatelj sa njegovim bratom.
"Bio sam sa njim u Jazu kada je jedan Srbijanac ponudio dvije hiljade maraka onome ko izdrži na konju dva minuta. Naravno, Stanko se odmah prijavio. Čim je pojahao konja ovaj mu je dao neku komandu pa je konj poludio. Međutim, Stanko se na njemu zadržao toliko da se konj umorio da više nije mogao da skače. Naravno, dobio je dvije hiljade maraka”, kaže Muratović.
Šta god da je radio, gdje god da ga je život vodio, znao je da ne smije obrukati pokojnog oca Blaža. I nije, kaže Ratko. To najbolje potvrđuju njegova prijateljstva širom svijeta, ljudi kojima je pomogao.
"Nije krao, niti radio nešto da bi obrukao porodicu, a drugo nema toga šta nije radio. Bio je varilac, monter, električar, čak i tjelohranitelj. Gdje god je bio i ko god mu se od Jugoslovena obraćao za pomoć svima je pomagao”, ne bez ponosa kaže Ratko.
Poginuo je u Lajpcigu 2000. godine, u 60. godini, u saobraćajnoj nesreći, ispred stana u kome je živio.
U svakoj zemlji ima ženu i djecu
Kako je odlazio iz zemlje u zemlju tako je učio i jezike i mogao je da se sporazumije na engleskom, njemačkom i francuskom.
To mu je značilo dosta zbog posla, ali i zbog žena, mada je šarmom često znao da osvaja i bez znanja jezika.
“Što se ženidbe tiče, tu je bio najuredniji. Kada dođe u jednu državu tu se oženi, a kada ode raženi se. Tu je bio maksimalno pedantan. Gdje god krenete naći ćete po nekog njegovog sina, od Nikšića, preko Njemačke, do Amerike. Prva žena mu je bila iz Nikšića i sa njom ima trojicu sinova. Sa jednom Splićankom ima dvojicu, sa Čehinjom i Njemicom po jednog, samo sa ženom koja je bila iz Odžaka nije imao djece. Bio je mangupast, ali žene su ga voljele. Valjda i zbog njegove ljepote, šarma i otresitosti”, priča o. svom bratu Ratko.
Bonus video:
