Poglavlje otvoreno 31. marta 2014.
Prava intelektualnog vlasništva su zakonsko sredstvo kojim njihovi nosioci pretvaraju svoja intelektualna postignuća u određene poslovne vrijednosti, a za to na evropskom nivou postoji dobro uređena i razvijena zajednička regulativa, koja je objedinjena u poglavlju sedam samog acquis-a.
Nosioci prava intelektualnog vlasništva unutar EU ostvaruju povoljniji položaj na određenom tržištu u odnosu na konkurenciju, jer im ta prava omogućavaju da štite svoje proizvode i usluge od neovlašćenog kopiranja, korišćenja i krivotvorenja, odnosno da upravljaju tim pravima kao svojim vlasništvom.
Intelektualno vlasništvo podrazumijeva autorska i srodna prava, te prava industrijskog vlasništva. Dok se autorska i srodna prava stiču samim činom stvaranja autorskog ili srodnog djela, prava industrijskog vlasništva stiču se sprovođenjem odgovarajućih postupaka pri tijelima nadležnim za njihovo priznanje ili registraciju.
Primarni cilj acquis-a u oblasti prava intelektualne svojine je da se osigura pravilno funkcionisanje unutrašnjeg tržišta istovremeno sa uspostavljanjem ravnoteže između interesa nosioca prava i interesa korisnika, prilagođavanjem pravnog okvira tehnološkom ambijentu koji se stalno mijenja.
Takođe, acquis sadrži usklađena pravila o ostvarivanju autorskih i srodnih prava i prava industrijske svojine kojima se od država članica zahtijeva da uspostave odgovarajuće implementacione mehanizme i kapacitete za djelotvornu primjenu.
Crnogorski zakonodavni okvir iz oblasti prava industrijske svojine je u velikoj mjeri usklađen sa acquis-em, mada i dalje postoje neka nepodudaranja. U oblasti autorskih i srodnih prava, usvojen je Zakon o autorskim i srodnim pravima, a kasnije i njegova revidirana verzija.
U oblasti prava industrijske svojine, Zakon o žigovima, Zakon o zaštiti topografija poluprovodnika i Zakon o pravnoj zaštiti industrijske svojine su usvojeni u decembru 2010.
Postoji cijela mreža organa i institucija zaduženih za sprovođenje zakonodavstva u ovoj oblasti: Zavod za intelektualnu svojinu, Uprava carina, Uprava policije, Služba za istraživanje tržišta, Privredni sud i osnovni sudovi.
Takođe, tu su i Inspektorat za ljekove i medicinska sredstva, Inspektorat za građevinarstvo, Inspektorat za turizam i ovlašćeni službenik Nezavisnog regulatornog tijela koje je nadležno za emitovanje.
Početkom 2011, Zavod za intelektualnu svojinu Crne Gore je preseljen u bezbjedne prostorije, postupajući prema preporuci Evropske komisije. U samom Zavodu trenutno su u upotrebi baza podataka i sistem registra, koji pružaju visok nivo sigurnosti dokumenata.
Ovaj Zavod primjenjuje Automatski sistem industrijske svojine, u saradnji sa Svjetskom organizacijom za intelektualnu svojinu (WIPO) i Evropskim patentnim zavodom (EPO). Ipak, nije u potpunosti ispunio svoje zakonske obaveze u pogledu tehničke infrastrukture za obradu prava intelektualne svojine.
Nema poboljšanja na konfigurisanoj mreži, instrumentima za upravljanje radnim procesom niti radnim procedurama. Prostorije Zavoda za intelektualnu svojinu su osigurane i unaprijeđeni su ljudski resursi, kao i izgradnja kapaciteta.
Organi za primjenu prava intelektualne svojine su, takođe, preduzeli napore na podizanju svijesti i izgradnji kapaciteta. U pogledu primjene prava intelektualne svojine, Crna Gora je počela sa pripremom Nacionalne strategije o intelektualnoj svojini.
Vlada je usvojila Uredbu o carinskom tretmanu robe za koju se osnovano sumnja da krši prava intelektualne svojine. U 2010. održan je ograničen broj specijalizovanih obuka sa ciljem izgradnje kapaciteta sudija osnovih i privrednih sudova, kao i sa ciljem obuke tržišnih inspektora i carinika. Takođe, ojačani su kapaciteti u pogledu carinske kontrole.
Sesije za podizanje svijesti o problemima autorskih prava su organizovala različita udruženja, organizacije privrednika, kao i akademske institucije. Međutim, aktivnost organa zaduženih za sprovođenje zakonodavstva u ovoj oblasti još uvijek je na izuzetno niskom nivou.
Stoga se može zaključiti da Crna Gora još nije obezbijedila osnove za efikasnu i efektivnu borbu protiv falsifikovanja i piraterije, što dovodi do značajnih ekonomskih, društvenih i razvojnih gubitaka.
Shodno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), Crna Gora mora preduzeti neophodne mjere kako bi do januara 2013. obezbijedila nivo zaštite intelektualne, industrijske i komercijalne svojine koji je sličan zaštiti koja postoji u EU, uključujući efikasna sredstva za sprovođenje tih prava.
U istom roku, Crna Gora je morala pristupiti multilateralnim konvencijama o pravima intelektualne, industrijske i komercijalne svojine.
Crna Gora se obavezala i da će privrednim društvima i državljanima EU, u pogledu poštovanja i zaštite intelektualne, industrijske i komercijalne svojine, obezbijediti tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji dodjeljuju bilo kojoj trećoj zemlji na osnovu bilateralnih sporazuma.
U pogledu primjene, problem na putu ispunjavanja zahtjeva Evropske komisije će praviti nedostatak kapaciteta brojnih tijela koja imaju nadležnosti u sprovođenju zakonodavstva iz oblasti prava intelektualne svojine. Kod svih njih je mahom prisutan problem nepostojanja adekvatnih prostorija i osoblja sa specijalizovanim, stručnim znanjima iz ove oblasti.
Koordinacija između ovih tijela je nesistematska i ograničena na određene slučajeve, a razmjena i pružanje informacija su epizodični i nijesu zasnovani na modernim informatičkim platformama koje bi obezbijedile kvalitet i ažurnost informacija. Stalni nedostatak ljudskih i finansijskih resursa, kao i stručnih kapaciteta, spriječavaju organe da budu efikasniji.
Moraju se ojačati napori u pogledu obuka i podizanja svijesti, kako za javnost tako i za zvaničnike. Potrebni su i značajni dodatni napori kako bi se povećala efikasnost i koordinacija između relevantnih organa.
Osim primjene, koja je ključni zahtjev kada je riječ o bilo kojem pregovoračkom poglavlju, Crna Gora će morati da učini dodatne napore kako bi svoje zakonodavstvo uskladila sa acquis-em Evropske unije u ovoj oblasti. Čitav niz zakona koji su dio korpusa prava intelektualne svojine neophodno je uskladiti sa relevantnim standardima EU u velikom broju ključnih odredbi.
Posljedice usklađivanja sa zakonodavstvom EU za Crnu Goru znače veću pravnu sigurnost zbog kvalitetnijeg donošenja odluka u postupcima priznanja i sprovođenja prava, odnosno, djelotvornije sprovođenje prava intelektualnog vlasništva.
Na pomen veće regulacije u oblastu prava intelektualnog vlasništva i njenog značaja za obične građane i građanke Crne Gore, često se misli samo na kraj besplatnog preuzimanja raznih licenciranih softvera, muzike, filmova, knjiga i dr. za što će biti predviđene stroge kazne i efektivan monitoring.
Međutim, unaprijeđenje zakonskog okvira i prakse u ovoj oblasti, značiće i zaštitu interesa crnogorskih potrošača. To znači i smanjenu mogućnost da kupljeni proizvodi zaista ne potiču od proizvođača čiju etiketu nose, odnosno zaštitu potrošača od plaćanja visokih cijena za krivotvorenu robu.
Marko Sošić
Bonus video:
